Samir Vranić iz Fojnice samohrani je otac kćerke od devet godina i sa stalnim primanjima od samo 250 KM mjesečno, a da situacija bude gora on tri puta sedmično ide na dijalizu i samo za lijekove mu treba oko 500 KM mjesečno.
“Jedem na dijalizi. Kod kuće ne jedem i po dva dana. Ali ni nemam neku potrebu”, kaže nam Vranić, koji sada čeka na transplantaciju bubrega, za koju ima donora i to je njegova sestra, ali nema novca, te grupa “Ljudskost prije svega” vodi akciju prikupljanja finansijske pomoći za transplantaciju u Istanbulu u klinici “Medical Park”. “Sestra je donor. Htio je i brat i išli smo u Tuzlu, ali on ne može.
Ja sam nulta pozitivna, a on B negativna krvna grupa, a on je i ranjen u ratu i 80 odsto je invalid, pa možda i zato ne može. Akcija se vodi za sakupljanje pomoći. To vodi udruženje. Čekam sve da mi se jave”, rekao je danas Vranić.
Priča da ima 250 KM invalidnine mjesečno i nema pravo na penziju jer nema dovoljno staža. Dodaje da zbog bolesti nije u prilici raditi, mada ponekad uradi nešto privatno kao električar. Supruga ih je, tvrdi, napustila, a komšije, prijatelji i rodbina pomažu koliko ko može.
“Bez svačeg se može kad se nema. Lijekove mi nekad prijatelj kupi, donese. Moja kćerkica ide u školu, drugi je razred. Odreknem se svega da se ima za školovanje i to je važno. Iz ove kože ne mogu”, ističe Vranić.
Kaže da nema nikakvu pomoć od institucija i da ne zna ni od koga da traži. Vremena, kako kaže, a ni snage da traga za pomoći nema. Emina Ihtijarević iz turske zdravstvene organizacije “Medical Park” i član grupe “Ljudskost prije svega” kazala je juče da je za samu transplantaciju potrebno 23.000 dolara, a 40.000 dolara sa sveukupnim troškovima.
“Dosad je prikupljeno svega 5.000 KM, a vrijeme ističe”, dodala je ona, napomenuvši da su ljudi poput Vranića umjetnici u preživljavanju i da je Vranić, i pored nedaće koja ga je snašla, veoma pozitivan čovjek.
Novac za njegovu operaciju može se uplatiti na žiro račun: Sparkasse Bank DD BiH, 199 – 047 – 607 256 96 – 18, Samir Vranić.