Krajem marta prema evidencijama je u BiH bilo 530.370 nezaposlenih osoba, a i većina onih koji rade u nepovoljnom su položaju, piše bh. novinska agencija Patria.
Mjesec april obilježila su tri događaja koja jasno oslikavaju stanje bh. društva. Štrajk rudara rudnika Mramor koji posluje pod okvirom RMU Kreka koji su odbili izaći iz jame zbog neisplaćenih plaća i ostalih primanja. Skoro cijeli dan trajala je agonija više od 180 rudara dvije smjene te im je na kraju obećana redovna isplata.
Šrajk glađu radnika Tuzla Kvarca trajao je skoro tri sedmice, a u krugu firme zbog oduzete koncesije i mogućnosti za dalji rad iskopali su vlastite grobove što je premijer TK Bego Gutić nazvao performansom. Štrajk je okončan na dramatičan način tek nakon što su četiri radnika u četvrtak cijeli dan prijetila samoubistvom sa silosa. Pregovori s resornim ministrom trajali su satima, a nakon što je pronađeno rješenje da druga firma preuzeme dugove Tuzla Kvarca i omogući se dalji rad, radnici su iscrpljeni, umorni i ogorčeni sišli sa silosa i prekinuli štrajk.
Protesti boraca održani 25. aprila ispred Vlade FBiH pokazali su svu surovost realnosti u kojoj živimo. Većina bivših pripadnika Armije RBiH i HVO-a koji su zajedno tražili svoja prava je nezaposlen od 1995. godine. Dok se nekolicina snašla i osigurala vlastitu egzistenciju, većina njih bukvalno životari bez primanja, bez prava na život dostojan čovjeka. Mahom su bolesni, a ugrožena su im i prava na liječenje.
Kada su 1. maja 1886.godine u Čikagu održani veliki radnički protesti gdje je 40.000 radnika tražilo tri osmice: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja ubijeno je šest, a povrijeđeno pedesetak radnika u intervenciji policije.
Niko nije mislio da će simbolika Prvog maja biti u potpunosti izgubljena te da će slobodni dani služiti za slavlje i odmor, a ne za proteste koji bi u bh. društvu trebali biti svakodnevni.