Strah balkanskih zemalja da se zbog krize u Ukrajini neće realizirati projekt Južni tok, je jedna od tema, o kojoj piše tisak na njemačkom jeziku. A pišu i o festivalu “Šta ima?” u Münchenu, s fokusom na Sarajevu.
Plinovod Južni tok, kroz koji bi se trebao transportirati ruski plin preko Balkana do Austrije i Italije, bi mogao postati žrtva sukoba u Ukrajini, a “pogođene su prije svega balkanske zemlje”, pojašnjava u svome članku švicarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ). List se pritom osvrće na izjavu predsjednika Europske komisije, Josea Manuela Barrosa, tijekom njegovog nedavnog posjeta Bugarskoj da je taj projekt “zaleđen”, a to opet uznemirava javnost na Balkanu.
Njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) se također osvrće na reakcije na Balkanu zbog Barrosove izjave, navodeći da je ona privukla veliku pozornost u toj regiji, jer “se sve balkanske zemlje, koje sudjeluju u projektu Južni tok, nadaju u vlastite prihode, niže cijene plina i više neovisnosti od posljedica rusko-ukrajinskog ‘plinskog sukoba’. Jedan Gazpromov menadžer je srpsku javnost početkom sedmice pokušao umiriti napomenom da pripreme za postavljanje plinskih elektronki (cijevi) teku prema planu i da će se do lipnja započeti s izgradnjom toka. Designirani premijer Srbije, Aleksandar Vučić, za to vrijeme po mogućnosti želi nastaviti u januaru započete pristupne pregovore s EU-om, bez da se mora pozicionirati protiv Rusije. Srbija svoje potrebe s 90 posto podmiruje ruskim isporukama plina, koji u tu zemlju dolazi preko Ukrajine i Mađarske. Gotovo ista tolika ovisnost o Rusiji (a time neizravno i o Ukrajini) je i u Bosni i Hercegovini. Tamo plin doduše ne igra mjerodavnu ulogu u opskrbi privatnih kućanstava, ali je plin važan za nekolicinu velikih industrijskih poduzeća te zemlje, na primjer za aluminijsko poduzeće u Zvorniku (Alumina, op.a.) i tvornicu čelika u Zenici, koja pripada koncernu ArcelorMittal.”
NZZ ističe da se balkanske zemlje vide kao “kolateralnu žrtvu sukoba između EU-a i Rusije” te se mnogi plaše da će mnogi stanovi u toj regiji ostati hladni, kao što se to dogodilo u zimu 2009. godine. “Ali je tu i strah za investicije i radna mjesta, koja su povezana s projektom Južni tok.” O sukobu EU-a i Rusije i posljedicama za zemlje jugoistočne Europe FAZ piše da političari iz te regije interno već propagiraju jednostavno rješenje: “Ako Bruxelles i zemlje članice EU-a doista žele manje Rusije i Južnog toka u regiji, morat će onda ponuditi više Europske unije i ne smiju pri pristupnim pregovorima biti toliko strogi – slično kao 2007. u slučaju Bugarske i Rumunjske.”
Pored napetosti oko Južnog toka se NZZ u svome tiskanom izdanju od srijede (16.4.) osvrće i na jedan kulturni festival u Münchenu, u čijem fokusu je bilo Sarajevo. “Dva velika potresa 20. stoljeća se obično dovode u svezu sa Sarajevom: atentat Gavrila Principa na prestolonasljednika Franju Ferdinanda u lipnju 1914. i opsada grada od strane Srba za vrijeme rata u BiH 1992. do 1995. Pritom se povremeno zaboravlja da je glavni grad BiH stoljećima bio mjesto jedne uglavnom nenasilne koegzistencije pravoslavnih i katoličkih kršćana, židova i muslimana. Umjetnička refleksija povijesti, sadašnjosti i mita Sarajeva je činila fokus trotjednog kulturnog festivala ‘Šta ima?’, koji je proteklog tjedna okončan u Münchenu”, piše NZZ.
List dalje navodi da je Dževad Karahasan otvorio festival te da su se brojni umjetnici na festivalu pozabavili tematikom Prvog svjetskog rata. Pa tako i pisac Miljenko Jergović, koji je, kako navodi NZZ, pohađao istu gimnaziju u Sarajevu, kao svojevremeno i Gavrilo Princip: “U BiH se nakon četiri stoljeća vladavine Osmanlija aneksiju od strane Austro-Ugarske i modernizaciju koja je uslijedila, takoreći pretrpjelo, bez da se svjesno moglo uhvatiti korak s tim, naveo je Jergović. On je dodao da su posljedice tog raskida jedne epohe bile radikalizacija i politički separatizam. Stoljeće velikih ratova je i tema Jergovićevog novog romana ‘Rod’. Kao glavni lik toga oko tisuću stranica obuhvatnog obiteljskog epa se pojavljuje Jergovićev njemački pradjed, koji je početkom 20. stoljeća kao uposlenik željeznice došao u Sarajevo, a ‘ipak se nije osjećao kao stranac’, prije nego je povijest preorala cijelu regiju.”
Navodeći da je interpretacija Sarajevskog atentata tema sporova između naroda u bivšoj Jugoslaviji, gdje ga jedni smatraju herojem, a drugi teroristom, NZZ piše da je festival “Šta ima?” u svakom slučaju imao dovoljno “potencijala da izazove diskusije neobičnih stavova. Ukoliko te kontroverze i u budućnosti ostanu tako žive, ne treba se plašiti za budućnost mita o Sarajevu.”