Iako se čini da u Bosni i Hercegovini, državi koja ima skoro desetak univerziteta, svi studiraju, realnost je prilično drugačija. Prema procjenama međunarodnih organizacija, u BiH ima oko 15 odsto nepismenih. Tačnih podataka nema jer još uvijek nisu objavljeni rezultati popisa stanovništva. Najveći broj njih živi u ruralnim sredinama, a većina nije završila niti jedan razred osnovne škole.
U ovoj državi, u 21. vijeku, i dalje se ne može govoriti o evropskim standardima pismenosti jer zbog odnosa vlasti prema obrazovanju, ali i građanima, mnogi ne znaju, ni pisati, niti čitati.
Na desetine je djece u BiH koja ne pohađaju redovno nastavu. Nekad i preko volje, roditelji se odlučuju ispisati djecu iz škola jer nemaju novca da ih obrazuju.
Zbog sličnih razloga, školovanje je sa 16 godina prekinula Zamira Brđak. Ona je najstarije od četvoro djece u svojoj porodici. Njena majka, Aiša, nesretna je zbog toga, ali kaže kako se drugačije nije moglo.
“Nemamo odakle da je školujemo, nemamo odakle da joj kupimo knjige. Nemam za šta da joj plaćam mjesečne karte, a sama da ide pješke, ja ne dam, osam kilometara je odavde. A motika – kao i meni u šake. Eto, kakva im je budućnost pred njima. Tako nam je država naša dozvolila. Svako je svoje školovao, ko je imao odakle, oni budžovani, a mi bijeda – motike u ruke i da kopamo. Nemo drugo ništa”, kaže Aiša Brđak.
Nedavna istraživanja UNESCO-a pokazala su da BiH prijeti ozbiljan problem s obzirom da je 15 posto stanovništva nepismeno.
Prema procjenama iz izvještaja, u bosanskohercegovačkim gradovima nepismeno je čak trećina ljudi, što znači da nemaju završenu ni osnovnu školu i znaju se samo potpisati. Taj broj na selu doseže i do 70 odsto. Procenat bi mogao biti i veći, ukoliko bi se mjerilo po evropskim standardima pismenosti.
“Danas nepismena osoba nije samo ona koja ne zna čitati i pisati, nego podrazumijeva i određene ostale vještine koje bi trebala imati da bi se svrstala u pismene osobe. Bez obzira koliki procenat to bio, naš je zadatak da radimo na tome konstantno, da tog stanovništva bude što manje”, kaže ministar obrazovanja i nauke Federacije BiH Damir Mašić, te ističe:
“Zajednički rezultat je izrada Zakona o principima obrazovanja odraslih u BiH, koji se prvi put donosi otkako postoji Federacija BiH. U aprilu mjesecu je Vlada usvojila taj Zakon i Parlament ga je usvojio u nacrtu i taj Zakon bi trebao da bude prva veća snažna podrška i vjetar u leđa organizovanom pristupu edukacije i obrazovanja odraslih.”
Kako bi ohrabrili osobe koje imaju nepotpuno obrazovanje i olakšali im pronalazak posla, organizatori akcije Heroji svakodnevnice, koju radi njemačka organizacija GIZ, već tri godine omogućavaju odraslima da naknadno završe osnovnu školu.
U Osnovnoj školi “Džemaludin Čaušević” u Sarajevu, 70 odraslih će početi sa učenjem. Predstavnica ove škole, Emina Valjevčić, kaže kako se ljudi koji nisu završili osnovnu školu toga stide.
“Bitno je navesti da oni jesu zaista heroji svakodnevnice – ako se neko danas odluči da stekne osnovno obrazovanje, pored svih svojih obaveza, zaista jeste. Te se osobe suočavaju sa mnogim predrasudama – bilo svojih prijatelja ili eventualno radnih kolega. A znate kako je danas jako teško zaposliti se osobama i sa visokim obrazovanjem, a kamoli osobama koje nemaju ni osnovno. O standardima EU trenutno ne možemo govoriti. Govorimo samo o informacijama da ljudi imaju diplomu da su završili onaj minimum osnovnog obrazovanja. To su ispiti koji su posebno prilagođeni”, tvrdi Valjevčić.
Većinom su to žene starosti između 30 i 50 godina. Koordinatorica radne linije Naknadno sticanje osnovnog obrazovanja, Azra Ramić, kaže kako se radi o ljudima kojima je neophodno osnovno obrazovanje da bi mogli naći bilo kakav posao.
“U svakoj državi postoji određeni broj ljudi koji nisu završili osnovno obrazovanje. Kod nas je specifična situacija zbog rata i migracija. Tačan broj nepismenih, bez popisa stanovništva, ne možemo reći. Kada govorimo o naknadnom sticanju osnovnog obrazovanja, govorimo zapravo o završavanju osnovne škole, dakle da steknete svjedočanstvo osnovne škole jer je to minimalan i prvi vid kvalifikacije da imate ikakvu šansu na tržištu rada”, smatra Ramić.
Podaci UNESCO-a pokazuju da su skoro 48 odsto žena i 25 odsto muškaraca u seoskim područjima BiH nepismeni i nemaju završeno osnovno obrazovanje, dok je u urbanim sredinama bez završene osnovne škole skoro osam odsto muškaraca i 22 odsto žena.
Međutim, prema onome kako se ponašaju bosanskohercegovački građani u javnom životu, ovi procenti su daleko veći.
“Prema onome na koji način reagiramo na društvene probleme, rekao bih da smo jako nepismeni, ili da smo jako daleko od onog nivoa pismenosti koji bi bio potreban da bi se zemlji, društvu, cijeloj društvenoj zajednici, pisalo malo bolje. Ima i ona druga pismenost – a to je tehnička pismenost, i tu smo možda još dalje od svijeta”, riječi su književnika Šime Ešića.