Maturanti u BiH ovih dana uglavnom razbijaju glavu pitanjem gdje i što upisati. No, mnogi se pitaju čemu uopće diploma kada nakon završenog studija bez obzira na znanje, posao će dobiti prvo oni koji imaju dobru stranačku i rodbinsku pozadinu.
Za znanje ih nitko ne pita već tek za diplomu. Kako su do diplome došli ovdje više nikome nije važno. Posebice u državnim službama. Razgovarali smo s visokoobrazovanim ljudima, ali i akademskom zajednicom – kuda ide visoko obrazovanje i čemu i kome diploma u BiH na kraju uopće služi.
U BiH se više i ne zna točan broj privatnih fakulteta. Ministarstva obrazovanja, što entitetska što kantonalna bez posebnih i kompliciranih procedura daju im dozvole za rad. Po diplome na privatne univerzitete uglavnom odlaze oni koji su već zaposleni samo kako bi zadržali radna mjesta. Admir Mujkić je završio Mašinski fakultet. Nedavno nije mogao dobiti posao u Srednjoj školi u Gračanici. Umjesto njega zaposlena je osoba sa srednjom stručnom spremom. Pri zaposlenju presudila je stranačka pripadnost.
„Vezano je sve za konkursnu proceduru koja je raspisana 2014. Godine na mjesto Praktične nastave mašinske grupe predmeta. Na to mjesto primljen je Arif Imamović sa srednjom stručnom spremom. Nije imao čak ni diplomu VKV majstora peti stepen majstora za zanimanje zavarivač. Direktor mu je poslije konkursne procedure izdao diplomu u roku 24 sata. Ja kao diplomirani inžinjer mašinstva s osam godina radnog iskustva dobio sam odbijenicu. Nezvanično imam saznanja da je u Općinskom sudu u Gračanici preko 20 prijava protiv direktora Srednje škole Osmana Bukvića, a sve vezano za konkursnu proceduru za školsku 2014. – 2015. godinu. Zapošljavao je svoje ljude, rodbinu, ljude po narađenjima drugih.“
Posljednjih godina mnogi postavljaju pitanje čemu diploma u ovoj zemlji. Novinarka Barbara Pavljašević kaže da joj diploma zbog koje je potrošila toliko rada i truda danas uglavnom ne čini nikakvu prednost.
„Imati političku, rodbinsku ili prisnu vezu s ljudima na poziciji je najvažnije u našem društvu. Ja to nažalost osjećam na svojoj koži. Više ne vjerujem da diploma vrijedi više od prisnijih veza sa čelnicima u našoj zemlji. Ja sam se pokušala pobuniti protiv toga, ali sve dok su to pojedinačne reakcije mislim da ne možemo postići apsolutno ništa.“
Do fakultetske diplome u BIH danas je veoma lako doći. Uz novac ili opet političke veze može se vrlo lako završiti i Medicinski fakultet. Primjerice na Medicinskom fakultetu u Travniku predavanja traju tek po nekoliko sati i to u dane vikenda. Profesor na Tehnološkom fakultetu Benjamin Mahmutbegović napisao je čak i knjigu karikatura s umjetničkom dozom želeći tako prikazati kako je stranputicom krenulo visoko obrazovanje ovdje
„Ja sam tu ukazao na neke loše strane visokog obrazovanja u BIH koje bi se možda dogodile i bez Bologne, ali su ovom reformom čini mi se i uvećane. Dakle i na korupciju i na nepotizam. Pogotovo na jedan efekat, a to je turbofolkizacija visokog obrazovanja u BiH, a to je osnivanje visokoškolskih ustanova bez stvarnog ekonomskog razloga.”
Umirovljeni profesor UNTZ-a Abdulah Bašić smatra da priliku za visokim obrazovanjem nitko ne bi trebao ni smio propustiti. Ali, i sam je uvidio da se na različitim političkim razinama obrazovanje devalvira
„Na zadnjim izborima sam primjetio da se veliki broj mojih studenata, koji su završili poslije rata, počeo baviti politikom. Sada već čujem priče da jedni drugima stvaraju preduslove da budu birani u viša zvanja ili da mu se omoguči lakši način doktoriranja i napredovanja u akademskoj zajednici. To je toliko loše i štetno za zajednicu i društvo, ali najviše za studente.“
Posljedice bi zato mogle biti ne samo bolne, već i pogubne. Profesor Zlatan Delić, sociolog pozvao je institucije BiH da što hitnije reagiraju
„Mislim da se visoko obrazovanje u velikoj mjeri instrumentalizira u ovom nekom etno-političkom smislu regrutiranja navijača, regrutiranja ljudi koji ne mogu da kritički promišljaju, koji ne mogu da prave sinteze ni analize, koji ne čitaju knjige, koji skeniraju seminarske i magistarke radove. Čak imamo nuđenje doktorata u zamjenu za političke pozicije. To je vrlo klizava i opasna pozicija. Tako da ja pozivam institucije BiH da 2015. godine reagiraju jer ukoliko ne zaustavimo ove kontradržavne, retardirajuće procese, pa i preko privatnih fakulteta u BiH, ova država će nestati. BiH neće biti.“
Profesor Vedad Pašić s UNTZ kaže da su privatni univerziteti sasvim normalna pojava u svijetu i da potreba za njima postoji. Ali oni su uređenim zemljama zdrava konkurencija što u BIH nije slučaj
„Zašto je loša percepcija o privatnim univerzitetima u BiH. Zato što većina njih ne radi svoj posao na odgovarajući način. Oni su doslovce štamparija diploma. Te diplome su bezvrijedne. Mislim da će se te diplome ukoniti i ukinuti, prije svega kod onih ljudi koji rade u državnim službama. A onda će ti ljudi koji su, da budemo otvoreni, prevareni od strane ljudi koji drže te bezvrijedne visokoškolske ustanove, svoju zadovoljštinu tražiti na sudu.“
Osim stranačkih i rodbinskih veza, korupcije i lakog sticanja diploma, u BiH, visoko obrazovanje nije usklađeno ni s potrebama tržišta, na što se već godinama upozorava. Ovdje brojna ministarstva obrazovanja ništa ozbiljno ni ne čine po tom pitanju. I dalje se obrazuje najviše kadrova za ono što najmanje treba. Zato oni koji završe fakultete sve više biraju napustiti ovu zemlju jer ovdje s diplomom budu ionako tek broj na predugačkoj listi nezaposlenih.