Dino Čolić iz Kelna je kolekcionar jugoslovenskih oldtimera. Svaki boravak u Bosni i Hercegovini Čolić iskoristi za nabavku i kupovinu drugih, sada već antikviteta, iz socijalističkog perioda bivše Jugoslavije.
Prvog „stojadina“ Dino Čolić je kupio prije 15 godina tokom boravka u Berlinu. „Kupio sam ga zbog nostalgije. Sjetio sam se dana kada smo tetak, tetka i nas četvero djece sa ´stojadinom´ putovali na Bjelašnicu i Jahorinu. To me podsjetilo na neka bolja i sretnija vremena“, prisjeća se Dino.
Dino je do danas u Njemačku uvezao oko 50 Zastavinih automobila. Među njima je najviše bilo “stojadina”, koji su mu i najdraži od svih u Jugoslaviji proizvedenih vozila, jer su, kako kaže, udobniji i kvalitetniji od drugih, piše DW.
Većinu svojih auta Dino je prodao stanovnicima nekadašnjeg DDR-a za koje „stojadin“ također ima emotivnu vrijednost. Zanimljivo je da je u DDR iz SFRJ uvezeno 10.000 ovih automobila, koji su i tamo predstavljali simbol luksuza i prestiž. O popularnosti „stojadina“ svjedoče naslovnice istočnonjemačkog auto-magazina „Straßenverkehr“.
Svoju ljubav prema Zastavinim oldtajmerima Dino Čolić nije ograničio samo na automobile, već sakuplja i kupuje sve što je vezano za njih. Njegov dom u gradu Hurth, pored Kelna, prava je riznica časopisa, privjesaka za ključeve, postera Zastavinih vozila, ali i starih registarskih tablica.
Do rezervnih dijelova za svoje automobile Dino, kako kaže, dolazi veoma lako, jer za Zastavina vozila pašu Fiatovi dijelovi. A što se same popravke tiče, skoro sve neophodne intervencije na motorima sam obavlja. “Za ovih 15 godina sam saznao i naučio sve o Zastavinim automobilima. Sitne popravke radim sam. Za to su mi potrebni samo osnovni alati”, ističe Čolić.
Dino Čolić danas posjeduje 10 Zastavinih oldtajmera. Među njima je osam “stojadina“, kao i jedan Fiat 1300, popularni „tristać“, te jedan Yugo 45. Jedna od obaveza svih onih koji se bave ovim hobije je i smještaj automobila, zbog čega i on iznajmljuje desetak garažnih mjesta u Hurthu.
Na Zastavinim oldtajmerima, kako ističe Dino Čolić, u Njemačkoj se ne može zaraditi novac. “Njihove cijene, u zavisnosti od stanja u kome se auto nalazi, kreću se od 3.000-5.000 eura. Iako to zvuči primamljivo, dok uvezete automobile, sredite sve neophodne papire i poplaćate takse, potrebno vam je najmanje 1.000 eura, a potom treba platiti i transport”, kaže on.