Crnković: Bez kriterija hidroelektrane na Sutjesci, Ljutoj, Sani, Rakitnici

Ekonomija    Datum: 06.04.2014.    
Autor: Fena

Foto: Fena



Foto: Fena
Foto: Fena

Mijenjanje loših zakona može dugoročno da sačuva naše resurse, kazala je u razgovoru za Agenciju FENA predsjednica Centra za životnu sredinu iz Banje Luke Nataša Crnković, nakon što je nedavno 28 nevladinih organizacija identificiralo prioritetne probleme zaštita okoliša u BiH kako bi se spriječile ekološke katastrofe.

Potreba za usaglašavanjem domaćeg zakonodavstva u oblasti životne sredine s međunarodnim i EU standardima, promjena zakonodavstva koje omogućava izgradnju hidroenergetskih objekata u zaštićenim područjima te promjena Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasnoj kogeneraciji u Federaciji BiH, koji spalionice otpada tretira kao obnovljive izvor energije, što je suprotno praksi i zakonodavstvu u zemljama EU i regije su, kako na početku razgovora kaže Crnković, prioritetna pitanja.

Problem izgradnje hidroelektrana na rijekama, Crnković je ilustrirala primjerom da se planira u nacionalnom parku Sutjeska izgradnja pet hidroelektrana, na rijekama Sutjeska i Hrčavka, koje predstavljaju srce ovog Nacionalnog parka i jedna su od prirodno najvrednijih područja.

– Zakon o Nacionalnim parkovima Republike Srpske dozvoljava izgradnju hidroenergetskih objekata, ukoliko su proglašeni javnim interesom, što jeste slučaj sa ovim hidroelektranama. Proglasiti pet malih hidroelektrana sa oko 12 MW u našem najstarijem nacionalnom parku javnim interesom predstavlja još jedan apsurd u našoj državi – kaže Crnković.

Dodaje da je izgradnja hidroelektrana planirana i u budućim zaštićenim područjima, na rijekama koje će biti sastavni dijelovi budućih nacionalnih parkova, parkova prirode i slično. Takve su rijeke Ljuta, Sana, Janj, Rakitnica i druge.

– Nismo izrazito protiv svih hidroelektrana, međutim trenutno ne postoje nikakvi kriteriji za određivanje lokacija, niti postoje odluke da se neke rijeke sačuvaju uzimajući u obzir kvalitet vode naših rijeka i globalno sve veće važnosti vode kao resursa -upozorila je Crnković.

Osvrnula se i na problem spalionica otpada koje su karakteristične kao izvor zagađenja, koje stvaraju i otpuštaju kancerogene i mutagene furane i diokside, koji ne samo da su zagađuju zrak, nego i zemljište i vodu.

– Zato je važno educirati ljude o svim lošim stranama izgradnje spalionica, po zdravlje ljudi i životnu sredinu, a posebna je opasnost što se ovakvi projekti predstavljaju kao čiste tehnologije, a u praksi su sušta suprotnost – precizira Crnković.

Rezimirajući problem ocjenom da se upravljanje otpadom kao resursom ne odvija na pravilan način, ona kaže da je spaljivanje otpada posljednja mogućnost koju treba iskoristiti, nakon što se otpad pokuša smanjiti i reciklirati.

– Rješenje problema je najprije u reduciranju proizvodnje otpada, npr. zabrana upotrebe plastičnih vrećica, što je već aktuelni trend u Evropi i svijetu, a pored toga, već proizvedeni otpad treba ponovo koristiti, kao što su staklene flaše, tegle i slično. Posljednji koraci su reciklaža i na kraju zbrinjavanje otpada koji se ne može reciklirati. Mi preskačemo sve te korake, a otpad čak ni ne zbrinjavamo pravilno, nego ga ostavljamo u prirodi, čineći štetu nesagledivih razmjera, od ugrožavanja života organizama koji tu žive, pa do zagađenja tla i podzemnih voda – kazala je Crnković.

Dodala je da je svijest javnosti još na niskom nivou i da će nažalost jedan od najefektnijih načina da se to promijeni biti novčano kažnjavanje osoba koje odlažu otpad na divljim deponijama.

Napominje da je reciklaža potrebna, samo što ona ne treba biti jedina aktivnost kod rješavanja problema otpada, nego bi građane trebalo motivirati da pravilno odvajaju otpad u odvojene kontejnere, dok nadležni za zbrinjavanje otpada trebaju da ga pravilno i skladište, ili u slučaju da se ne može reciklirati u Bosni i Hercegovini, da ga izvezu u inostranstvo.

Preporučeno za vas:  Pale dionice Applea, Facebooka, Amazona, Netflixa, Googlea...

U Centru za životnu sredinu protive se velikim projektima koji koriste zastarjele tehnologije i imaju izrazito negativan uticaj na zdravlje ljudi i prirodu i od kojih se masovno odustaje u svijetu, kao što su termoelektrane.

– Pored toga, najvažnija prirodna područja, kao što su upravo već zaštićena područja ili ona koja su planirana za zaštitu, trebaju da ostanu sačuvana od uništenja. Ta područja treba razvijati u svrhe turizma i jačanja lokalnih zajednica – kazala je Crnković.

Istakla je još je problem i generalno neodrživo korištenje šumskih i vodenih ekosistema. To podrazumijeva zagađenje rijeka i drugih vodotoka, masovnu eksploataciju šljunka, krivolov, sve češće obaloutvrde, podmetnuti požari, isušivanje močvara te neplansko krčenje šumskih područja.

Ustvrdila je da je civilno društvo koje se bavi pitanjima životne sredine jača, kao i svijest građana. Međutim, sve češći su pritisci na životnu sredinu, sve više je planova za hidroelektrane, termoelektrane, sve češći su slučajevi krivolova i zagađenja.

– Razvojem opravdavamo uništenje prirode, bez koje de facto ne možemo ni mi opstati, samo što to nije svima jasno vidljivo u kraćem vremenskom periodu – podvukla je Crnković.

Mijenjanje svijesti je dug proces, ali također i jako teško mjerljiv. Iako se može reći da je stanje poboljšava, u isto vrijeme su pritisci na prirodu sve veći i jači.

Bosna i Hercegovina je zemlja izuzetno bogata prirodnim resursima, te je potrebno strateški se opredijeliti da ih se očuva o određenoj mjeri, da jača svoj razvoj na održivom korištenju tih resursa, kroz poljoprivredu, turizam i jačanje lokalnih zajednica.

Na pitanje šta nevladine organizacije mogu učiniti u ovoj oblasti i da li imaju kapacitete za promjene, Crnković kaže da upravo nevladine organizacije mogu i trebaju biti jak faktor promjena u Bosni i Hercegovini.

Nerijetko su upravo predstavnici nevladinih organizacija pokretači i predlagači pozitivnih promjena, edukovani i nerijetko bolje upućeni u stanje u ovom sektoru od predstavnika vlasti.

Međutim, istaknula je, još se ne smatraju dovoljno jakim sagovornikom u dijalogu s donosiocima odluka, ali dodaje da su i u tom polju prisutni pomaci.

Centar za životnu sredinu djeluje kroz tri programa: Energije i klimatske promjene, Transport i Biodiverzitet i zaštićena područja, te svaki od njih podrazumijeva veliki broj projekata i aktivnosti.

Regionalni projekt ETNAR koji provode s partnerima iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore je primjer veoma uspješnog i sveobuhvatnog projekta, koji radi na jačanju mreže organizacija koje se bave pitanjima energije i prirodnih resursa.

ETNAR projekt podržava Evropska unija.

Još jedan projekt koji ovaj centar implementira je uspostavljanje Arhus centara u Banjoj Luci i Tuzli. Arhus centar koji je u Banjoj Luci otvoren u kancelariji Centra pruža mogućnost široj javnosti da se informira, te stvara uvjete za aktivno učešće u donošenju odluka koje se tiču životne sredine.

Pored toga, aktivno rade i na jačanju manjih ekoloških organizacija civilnog društva, nudeći im podršku i pomoć pri realiziranju aktivnosti.


Komentari

NAPOMENA!: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Bh-index portala. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Bh-index zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Bh-index nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.