Preglomazna i neunčikovita javna služba, odnosno birokratski aparat u našoj zemlji nije nikakva novost, ali svaki put kada se rade određene analize iznova ostanemo zaprepaštene koje razmjere navedeni problem poprima.
Ništa ne treba generalizirati, pa tako niti ovu sferu života, jer na “državnim jaslama” ima mnogo obrazovanih, sposobnih i uspješnijih osoba na koje BiH može biti ponosna, ali ipak i veliki broj “stranačkih uhljeba” koji posao ne bi dobili na bilo kakvom poštenom natječaju, da ne govorimo u privatnom sektoru.
Ekonomski analitičar Damir Miljević putem društvenih mreža prokomentirao je stanje bh. administracije, navodeći zapanjujući podatak – oko 70.000 ljudi radi u javnoj upravi u BiH na svim razinama, što znači da na 52 stanovnika imamo jednog činovnika!
– Uobičajeni normativ je jedan činovnik na 1000 stanovnika. Kada bi imali normativ 10 činovnika na 1000 stanovnika još uvijek bi višak bio 30.000 činovnika. Po našim vlastima i MMF-u ne treba smanjivati javnu upravu osim prirodnim odlivom (umirovljenje), gdje će za tri naredne godine broj biti smanjen za 7.000 jer, kako kažu, neće biti dodatnog zapošljavanja. Tako ćemo 2020. imati jednog činovnika na 64 stanovnika, napisao je Miljević.
Ovome ćemo dodati jedno ranije istraživanje vezano za administraciju u BiH prema kojemu naša zemlja ima deset posto više činovnika po glavi stanovnika od Ruske Federacije, upola više od SAD-a i barem tri puta više od Japana. Prema tim podacima, po broju državnih službenika pariramo jednoj Švedskoj čija država zapošljava 33 posto radnog stanovništva, kao i Danska i Norveška.
Međutim, standard, plaće i druga primanja te socijalna osjetljivost u navedenim zemljama od naše su udaljeni svjetlosnim godinama. Usporedbe radi, u Njemačkoj tek 10 posto stanovništva radi u državnoj službi dok gospodarsko čudo Azije, Singapur, koji ima oko 4,6 milijuna stanovništva, ima tek 6,3 posto zaposlenih u javnim poslovima.
Ne idući dalje s analizama, kojih je mnogo i sve jasno pokazuju kako nam je administracija preglomazna i neunčikovita, jasno je u kakvoj se situaciji nalazi BiH. Isti tako, jasno je što se svi proračuni na svim razinama uglavnom troše kako bi “nahranili državne jasle”. Istovremeno, komplicirana birokracija, politička nestabilnost tjera i ono malo investitora koji su spremni ulagati u BiH.
Privatnici muku muče s visokim državnim nametima, mirovine su među najmanjima u Europi, preko 530.000 nezaposlenih imamo već godinama, oko 20 posto stanovništva nam je ispod granica siromaštva, … I nikome ništa, vlasti se mijenjaju, svatko u “državne jasle” uvaljuje svoje “uhljebe” koji su glasačka mašinerija kako bi se dobili i idući izbori, obični građani mogu dobiti rektorove nagrade na Oxfordu ili Yaleu, imati sve petice, ali do posla pripravnika nikada neće doći, a kamoli nešto drugo.