Jedno od čuda bosanskog otpora zasigurno su i ratne pjesme, uz koje se borilo, živjelo, umiralo, slavilo i tugovalo. Među tim vjernim pratiocima najsvjetlijih, najsvetijih i najtežih trenutaka opstanka bh. naroda posebno mjesto u srcima patriota zauzima spot koji prati pjesmu Dine Merlina „Vojnik sreće“.
Vječnost ovom svojevrsnom muzičkom fenomenu udahnuli su njegovi glavni junaci, pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RBiH – Odred Bosna. Njih dvadesetak prije 22 godine, u jeku najkrvavijih i najtežih borbi za opstanak bh. naroda, osim što su spremno, bez dvojbi i punih srca stali na branik domovine, kao patriotski zadatak shvatili su i snimanje spota.
Marame oko vrata
O njihovim ulogama, ratnim vremenima i tome gdje su danas i šta rade glavni akteri spota razgovarali smo sa Samirom Čajićem Čajom, Milenkom Milinovićem Špicom i Čamcem (zbog prirode posla koji danas obavlja, ne navodimo puno ime i prezime ovog nekadašnjeg specijalca, nego samo nadimak).
Tada mladići od kojih nijedan nije imao više od 23 godine, spremni za domovinu i život dati, danas su porodični ljudi koji vode neke nove bitke za opstanak.
Na pitanje gleda li se u njihovim kućama danas spot „Vojnik sreće“, uglas odgovaraju da oni to djelo doživljavaju kao svojevrsni spomenik za njihovu petoricu poginulih saboraca sa snimka, koji nisu dočekali slobodu, i da najviše zbog toga za njih ova pjesma i slike koje je prate imaju posebnu vrijednost.
Čaja, kojem je u to vrijeme pripala uloga da „otvori“ spot, prisjeća se da mu se baš i nije svidjela ideja da „glumi manekena“.
– Međutim, nekako su me uvjerili i na kraju je sve dobro ispalo. Više od 50 posto spota snimano je u realnim situacijama, a uprkos tom teškom vremenu, na snimanju smo se dobro i zabavili. Najvažnije od svega je da je tim spotom i pjesmom odaslana poruka i poziv svima onima koji to dotad nisu učinili da stanu u odbranu države – sjeća se Čaja.
Spot koji traje nepune četiri minute, prisjećaju se naši sagovornici, nastajao je desetak dana na lokacijama Dobrinje, u Domu policije i Velikom parku. Špico je u spotu, čini se, ispalio najviše metaka i danas mu je u sjećanju ostalo to kako su marame koje su on i saborci nosili u spotu postale „modni hit“.
– Nismo mi imali nikakve veze tad s Milanom i italijanskom modom, to su ustvari bile trouglaste marame iz prve pomoći, koje nam je bilo najlakše nositi oko vrata, odnosno strgnuti u slučaju ranjavanja i previti ranu – priča Špico.
Čamac je nekako najtiši među našim sagovornicima, kojima oči, dok pričaju o ratnim vremenima, istovremeno sijaju nekim posebnim sjajem, ali kao da i tegobno drže suzu koja samo što nije kapnula dok pričaju o poginulim saborcima. Za Čamca kažu da ima najljepši osmijeh na spotu.
– Bilo je svega u tom vremenu, taj spot jeste nešto posebno, svjedok jednog vremena i naše borbe, ali i danas me, kao i mnoge druge, iz sna znaju probuditi slike koje se ne zaboravljaju, naročito poginulih saboraca – s tugom govori Čamac. Čaja nam priča kako je posebno teško što većina bivših specijalaca, poput drugih građana, danas teško živi.
– Lično, ja ne živim loše, ali ne mogu biti sretan kada oko sebe vidim nesretne ljude. Zar nije tragedija i apsurd da danas, kada bismo trebali imati normalan život, većina ljudi kaže da su sretniji i rahatniji bili u ratu – ističe Čaja. A zbog teške situacije većina hrabrih specijalca sa spota danas ne živi u svojoj domovini.
– Većina ih je demobilisana, neki su u policijskim agencijama, jedan radi u Francuskoj, jedan u Turskoj, jedan u Norveškoj, a jedan u Švedskoj – priča nam Čaja, dodajući da ih se većina ipak uspije okupiti svakog 5. aprila, na Dan odreda, i da je tada Dom policije pun emocija te da su oni taj dan samo veterani Odreda Bosna.
Špico nam otkriva da će i on uskoro s porodicom “pobjeći” u Kanadu. Hrabrog specijalca, koji je čitav rat proveo boreći se za BiH, danas iz domovine tjera teška situacija.
– Ni supruga ni ja nemamo posla. Imamo troje djece. Pokušao sam putem međunarodnih agencija ići zaraditi nešto u Irak i Afganistan na poslovima osiguranja, ali sve je to bilo kratkoročno. Nema ovdje života. Odlazim u Kanadu zauvijek, a dolazit ću samo da obiđem mezarja i grobove rodbine i prijatelja. Nemam drugog izbora – kaže Špico.
Za nastanak spota “Vojnik sreće” zaslužni su Samir Mehić Meha i Mirsad Herović Hera, a u njegovom režiranju učestvovali su i Ismet Nuno Arnautalić, Ademir Kenović te produkcijska kuća “Saga” Spot je u ratu emitiran i na svjetskim TV stanicama CNN i MTV
U spotu je i dječak Adnan, kojem jedan od specijalaca daje čokoladu. Za njega naši sagovornici kažu da su čuli da je danas uspješan student u Sarajevu.
– Sjećamo se da nam je to bila jedina čokolada i da smo Adnanu „zaprijetili“ da je “iz prve” mora otvoriti kako treba, jer drugu nismo imali – prisjećaju se Čaja, Špico i Čamac.
Noćna mora agresorima
Iako spot nije imao namjeru zastrašiti neprijatelja, nego prvenstveno podići moral borcima i građanima u opkoljenoj i napadnutoj zemlji, izuzetna spremnost i spretnost koje specijalci demonstriraju u spotu ipak su postigle i taj efekt. Jer spot „Vojnik sreće“ bio je gledan i među agresorima.
– Kada nam se pridružio jedan momak koji je 1993. uspio preći s okupirane Grbavice na slobodni teritorij, pričao nam je da smo zbog tog spota četnicima postali noćna mora, a neki su nas čak i kopirali – prisjećaju se naši sagovornici.