Prema zvaničnim podacima, građani BiH se ipak više odlučuju za kupovinu uvoznih flaširanih voda, nego za domaće, tako da je prošlogodišnji uvoz vode u BiH osam puta veći od izvoza
Voda, drvo, kamen, voće, povrće, samo su neki od proizvoda koje BiH uvozi u ogromnim količinama iako postoji realan potencijal u prirodnim bogatstvima da to sami proizvodimo i izvozimo.
Najbolji primjer za to je voda, kojom je BiH najbogatija u regiji i među vodećim državama je u svijetu po količinama i čistoći vode, ali ipak ovaj resurs ne koristi u dovoljnoj mjeri.
Prema zvaničnim podacima, građani BiH se ipak više odlučuju za kupovinu uvoznih flaširanih voda, nego za domaće, tako da je prošlogodišnji uvoz vode u BiH osam puta veći od izvoza.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, u toku 2014. godine ukupna vrijednost uvezene vode iznosila je 25.560.883 KM, dok je u istom periodu izvezeno 3.148.465 KM vode.
“U toku 2014. godine u BiH je uvezeno 49.413 tona vode, uključujući prirodne ili umjetne mineralne i gazirane vode, bez dodatnog šećera ili nekog drugog sladila ili aroma”, rekao je Ratko Kovačević, portparol UIO BiH, i dodao da je u istom periodu izvezeno 22.917 tona vode. Prema podacima iz 2013. godine, uvoz u prošloj godini porastao je za 31 odsto, dok se izvoz smanjio za devet odsto.
Rezultati istraživanja Svjetske banke o obnovljivim izvorima pitkih voda pokazuju da je BiH jedna od zemalja s najvećim količinama pitke vode po glavi stanovnika. Sa 9.461 kubni metar pitke vode po glavi stanovnika zauzima prvo mjesto u regiji i sedmo u Evropi, a prema obnovljivim izvorima pitke vode od Njemačke je bogatija čak sedam puta.
Pored ovog prirodnog bogatstva, BiH ne iskorištava u dovoljnoj mjeri ni druge svoje prirodne resurse. Tako su nedavno zbog nedostatka sirovina dvije pilane u Bihaću prestale s radom i tom prilikom 59 radnika je ostalo bez posla.
Slavko Stevanović, sekretar Udruženja poljoprivrede, vodoprivrede, ribarstva, prehrambene i duvanske industrije pri Privrednoj komori RS, kaže da je stanje prošlogodišnjih poplava samo djelimično uticalo na porast uvoza flaširanih voda, ali da su tada postojale i veće šanse za prodaju domaćih voda.
“Problem je što naši proizvođači nemaju snažne robne marke, kao proizvođači u drugim zemljama regiona. Građani su navikli na snažne robne marke iz Slovenije, Hrvatske i Srbije”, rekao je Stevanović i dodao da postoji i problem u vezi s carinskim barijerama, kao što je slučaj s “Vitinkom”, koja je zbog toga odustala od izvoza na slovenačko tržište. Prema njegovim riječima, BiH uvozi robu koju i sama može proizvoditi, pa je potrebno aktivnostima uticati na potrošače da razviju svijest o kupovini domaćih proizvoda. Pored toga, rješenja treba tražiti i u boljem pozicioniranju domaćih proizvođača i potencijala.
“Što se tiče ostalih potencijala BiH, akcenat se treba staviti na proizvodnju voća i povrća, jer naši uslovi dozvoljavaju da proizvodimo mnogo više. Ipak, problem je što naši proizvođači imaju manje novčane podsticaje od proizvođača u drugim državama”, rekao je on. Dodao je da ne koristimo mogućnosti zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza u skladu sa zakonskim propisima i ugovorima o slobodnoj trgovini.