Rešid Hafizović, jedan od najuglednijih teologa sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu u intervjuu za novinsku agenciju Patria kaže da su Bošnjaci, ali i muslimani u svijetu općenito, u dosta teškoj situaciji. Umjesto da su svjetiljka koja treba biti izlaz za cijeli ljudski rod, u njih se uvukla nekakva tama.
Za sivilo, bolje rečeno crnilo, krivi političko vodstvo, institucije koje su napravili ili koje su njih napravile, ali od odgovornosti ne amnestirati ni obične pojedince.
A, kada bolje razmisli, kaže, krunu svih problema vidi u tome što su se muslimani odmaknuli od nauke. Izuzev, priznaje, rijetkih pojedinaca. Da je nisu odbacili kao što jestu, slika svijeta bila bi posve drugačija. Uostalom, bilo bi bolje i u samoj Bosni i Hercegovini. Svima.
Hafizović je među prvima ukazivao na problem odlaska bh. državljana na strana ratišta, ali i na pojavu novih, priučenih emisara koji unose razdor i nemir među Bošnjake. Iz tog vremena ostala je njegova čuvena rečenica: „Oni dolaze po našu djecu“.
Zbog otvorenih i oštrih stavova bio je na meti radikalnih krugova, a za njegovu glavu bila je prije dvije godine ponuđena i novčana nagrada. No, uz sve pritiske uspio je objaviti na desetke naučnih radova i knjiga, priznatih od istoka do zapada.
– Danas imamo stanje taklida. A taklid je slijepo oponašanje i bauljanje, slijeđenje nekih dalekih autoriteta, koji u svom vremenu možda jesu odlično odreagirali, ali nisu oni mogli imati naše dileme i naše izazove, pa tako na naše izazove nisu ni mogli ponuditi pravi odgovor. Nažalost, mi se i dalje koristimo njihovim paradigmama – kaže Hafizović.
Za takvo mišljenje, kaže, argumente mu daje upravo činjenica da muslimanski svijet još uvijek nije svjetiljka koja je trebala biti izlaz za cijelo čovječanstvo.
– Gazali jeste autoritet kojeg čitaju svi uzrasti, ali Gazali je živio prije nekoliko stoljeća, on nije nikako mogao znati kakva vremena dolaze i koja pokoljenja i sa kojim problemima će se susretati buduće generacije – dodao je Hafizović.
Iako islamski naučnici trebaju biti satkani od svih mogućih profesija „knjiga je svedena na dva slova“. Muslimani su, kaže Hafizović, neke naučne discipline potisnuli iz života. A to se nikako nije smjelo desiti. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga jer je to direktno protivljenje Bogu.
– Pogrešno je preferirati samo neke nauke, u ovom slučaju samo duhovne nauke, a onda i tim duhovnim naukama oduzmete svaku moć, odmah ih zarobite nekim dalekim autoritetima i njihovim spoznajama, koje su možda bile dovoljne za njihovo vrijeme, ali za naše vrijeme one nisu dovoljne. I onda dobijete neke ljude u Maoči koji kažu da njihova djeca neće učiti biologiju. Pa to je pucanj u srce Božijeg imena – kaže Hafizović dodajući da ne samo da je siguran da niti jednu naučnu disciplinu ne treba odbacivati, neko je siguran da su neke možda i važnije od teologije.
Botanika je jednako važna kao teologija, a ako baš hoćete moje mišljenje, možda i važnija od same teologije – kaže akademik.
Za loše stanje u društvu, kaže Hafizović, odgovorni su svi pojedinci društva, u slučaju Bošnjaka – bošnjačka politika, institucije ali i svaki pojedinac.
– Svi smo pomalo krivi za to, naravno, odgovornost je tako podijeljena da nismo svi podjednako krivi, ali smo svi kao muslimani odgovorni shodno našim kapacitetima, to je bez svake dileme. Jer, svaki musliman kao pojedinac mora da se bavi spoznajama sukladno svom talentu, neko ima smisla za tehniku, neko za umjetnost, neko za nauku…
– Sve su to svekolika polja iz kojih izvire nauka, i islam se nijednog od tih polja ne odriče. Naprotiv, za islam je svaka spoznaja podjednako važna – kaže Hafizović.
Za njega nema dileme – siguran je da Bošnjaci mogu opstati samo pod jednim uslovom – moraju biti najbolji od najboljih u svojim poslovima, ma čime se bavili – piše Patria.