Premda joj je scena te sudbina operne pjevačice bila predodređena, Irena Parlov godinama se “borila” protiv tog smjera. Pa je bila manekenka, glumica, voditeljica, plesačica, instruktorica pilatesa, zaslužila diplomu srednje umjetničke škole – smjer kiparstvo te srednje muzičke škole – solo pjevanje, da bi tek dolaskom na Muzičku akademiju u Splitu zaista “pustila” svoj moćan glas i ispunila proročanstvo svoga tetka, dirigenta: “Imamo opernu pjevačicu!”
Opernu pjevačicu koja caruje pozornicama i u Španjolskoj, Češkoj, Slovačkoj, Italiji, Francuskoj, Sloveniji, te Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija. Njezina uloga zanosne, strastvene Carmen ostavila je bez teksta brojne kritičare, pa tako talijanski kritičari o Ireni kažu:
“Irena Parlov je isklesana Carmen koja nije samo šarmantna i lijepa; ona je vladarica scene i naporno je radila na gestikulacijama i postavci koji su prirodni a opet njegovani. Njen glas ima veliki volumen i jedan lijepi mezzosopranski pečat koji se snažno i bogato iskristalizira u visokim tonovima…”
Njezin glas kritičari opisuju kao iznimno snažan i lijep, a zahtjevnu ulogu Azucene iz Verdijeva “Trubadura” nazvali su njezinim pravim trijumfom.
No, vratimo se na početak, kada je u sarajevsko rodilište kao nedonošče od sedam mjeseci mala Irena došla na svijet. “Klupko” od kilograma, smješteno u inkubatoru, iznenadilo je sve, i roditelje, i njezina tetka, inače priznatog profesora dirigiranja, kada je prstom taknuo malenu djevojčicu, a ona negodovala prodornim glasom.
– Imamo opernu pjevačicu! – koncizno je komentirao tetak prinovu u obitelji Topić, u kojoj samo Irenin tata Željko nije bio muzičar, nego zapovjednik profesionalne vatrogasne jedinice, koji je jako volio, upravo, pjesmu, piše Jutarnji list.
Majka Gordana poznata je profesorica solo pjevanja, pa je naravno odmah prepoznala kćerkin talent, no željela je dijete zaštititi od pozornice, ne dajući tom talentu previše pažnje.
– Mislim da mi je dala i najlošije ocjene na prijemnom za solo pjevanje u srednjoj. A kada je uvidjela moju odluku kako ću i nakon kiparstva i željene glume ostati u vodama solo pjevanja, podržala me je u svemu i moja karijera je čini iznimno sretnom pa je uvijek tu za mene – vratila nas je nakratko Irena, današnja uspješna mezzosopranistica, sa statusom slobodnog umjetnika, u te baš i ne davne dane.
Kao izbjeglica s porodicom stigla iz Sarajeva
Prisjetila se zgodna crnka, zavidnog stasa, manekenske linije i visine od 175 centimetara, svojih pjevačkih početaka. Rođena Sarajka, kao izbjeglica tokom rata, s porodicom je došla u Split, gdje je prvi put nastupila kao 12-godišnjakinja na festivalu “Glas Kaštela”.
– Sada se više ne mogu ni sjetiti što sam pjevala. Mislim da je to bila Kasandra… Fascinirao me tada njezin duboki glas. Nakon rata vratili smo se u Sarajevo, završila sam kiparstvo i usporedo solo pjevanje te otišla na prijemni za glumu i za solo pjevanje na akademiju, oduševila na audiciji, no i dalje nisam bila sigurna je li to – to.
Gluma i kiparstvo i dalje su me jako privlačili, no na nagovor naše velike dive Ljiljane Molnar Talajić, koja mi je prognozirala svjetsku karijeru, upisala sam solo pjevanje na splitskoj akademiji. Gotovo cijeli svoj život živim u Splitu, sretno udana, imam kćer Enu, devetogodišnjakinju! Je l’ to dovoljno za predstavljanje? – sada je nas zasula pitanjima zgodna pjevačica, za koju jednostavno ne možete povjerovati da iz tako krhog, zgodnog tijela “izlazi” taj moćan glas.
Naime, svi mi operne pjevačice percipiramo kao malo podeblje, da ne kažemo ogromne… I starije…
– Mezzosoprani se ostvaruju u svojim tridesetima, a u naponu pjevačke snage i iskustva su u četrdesetima i pedesetima. No ja sam, zahvaljujući našem izvrsnom maestru Lorisu Voltoliniju, ulogom Azucene, s kojom sam s uspjehom debitirala prošle sezone u Mariborskoj operi, a prije nekoliko mjeseci je s izvrsnim kritikama pjevala i u osječkom HNK-u, već dobrano zagazila u zrele uloge, često rezervirane za mnogo starije kolegice. Izazovan je, ali prekrasan verdijanski repertoar, pa sam mu iznimno zahvalna i sretna zbog toga što me prepoznao.
“Za operu moraš biti kompletan. Samo dobar glas odavno već nije dovoljan. Ljudi žele gledati i slušati i žele da ih uvjeriš. Zato, osim što moraš vrlo dobro pjevati, moraš biti i dobar glumac, budući da opera ni u kojem segmentu nije statična. Trebaš se stopiti s ulogom i pjevački i glumački – uvodi nas polako u svoj svijet, glazbenih nota, Irena koja nije stalni zaposlenik kazališta, nego slobodni umjetnik.