Prvom Maršu za nauku, čija je inicijativa krenula iz Vašingtona, pridružit će se 22. aprila i Sarajevo, a inicijator i organizator je blog Quantum of Science koji vodi biologinja i novinarka Jelena Kalinić.
O razlozima Marša za nauku, kao i poziciji nauke i naučnika u BiH i šire za Fenu je govorila Jelena Kalinić koja je istakla da je ovaj marš izraz protivljenja naučnika širom svijeta politici isključivanja naučnika iz procesa donošenja odluka, što je samo jedan vid ušutkivanja akademske zajednice.
– Kada gledate vijesti iz naše zemlje, stiče se utisak da se ljudi ovdje bave isključivo pjevanjem, manekenstvom, fudbalom, politikom, politikanstvom i osnivanjem novih stranaka. Međutim, postoje i ljudi koji se bave drugim stvarima, primjerice naukom i obrazovanjem. Marš je potreban kako bismo skrenuli pažnju javnosti na postojanje jednog vrlo važnog segmenta ljudskog postojanja – nauke, te vratili dignitet naučnoistraživačkom radu i naučnicima – istaknula je.
Govoreći o uvjetima za bavljenje naukom, Kalinić navodi da su s obzirom na mizerna izdvajanja za naučnoistraživački rad, uvjeti više nego očajni. Mišljenja je da kao zemlja praktično jedino možemo producirati mlade i sposobne ljude koje ćemo “pustiti” da se snalaze po inostranim laboratorijama i istraživačkim centrima. Primjera radi, neki od instituta kojima je primarna zadaća bila naučnoistraživački rad, poput Biološkog instituta, neodgovornim odlukama su ukinuti i nikada nisu obnovljeni.
– Kao država, lošom politikom sebi zatvaramo vrata međunarodnih fondova koji bi mogli pomoći razvoju naučnoistraživačkog rada u BiH. Ova problematika je zahvatila u jednakoj mjeri i prirodne i društvene nauke i teško je odrediti koja je oblast nauke ugroženija. Jedan od uzroka ovakve situacije jesu i decenije dovođenja podobnih, a ne sposobnih kadrova u razne pore društva. Tek kada prevaziđemo probleme korupcije, nepotizma, jeftinih ideologija i mitomanija, tek tada će se stvoriti uslovi za bavljenje naukom i ulaganje u nauku – smatra.
Na pitanje o tome šta se dobija Maršem za nauku, Jelena Kalinić navodi da kada se pogleda mapa pridruženih marševa na oficijelnoj stranici organizatora, postoji jedna ogromna, tamna rupa istočno od Bosne i Hercegovine: države u kojima marševi neće biti održani. To su Srbija, Kosovo, Makedonija, Bugarska, Rumunija, Rusija, države Bliskog istoka.
– Ta praznina se proteže sve do Indije, Kine i Japana, zemalja u kojima će marš biti održan. Pitanje organizacije ovog marša je pitanje toga da li sebi želimo priznati da smo crna rupa ili se želimo boriti da to ne budemo. Organizacija marša je dakle izjava da želimo biti dio svijeta u kojem se vodi računa o nauci i u kojem se odluke donose na osnovu činjenica. Organizacijom jednog malog događaja se nikad ne može postići puno, ako ostane samo na tome. Ovaj marš je, jednim dijelom, manifest naših budućih aktivnosti na promoviranju zdravog razuma, sekularizma, činjenica, popularizacije nauke i borbe protiv pseudonauke – ocijenila je.
Ističe da čak i organizator iz SAD-a naglašava da je marš prvi korak jednog globalnog pokreta za spas čovječanstva i bolju budućnost. Stoga smatra da će ovaj marš ostati upamćen kao jedan od nekoliko historijski signifikantnih marševa zbog čega BiH treba biti dio toga.
O uvjetima za razvoj mladih naučnika, stvaranja naučnog jezgra i uvjetima naučnog rada van fakulteta i instituta Kalinić smatra upitnim da li je to moguće i na fakultetima i institutima. Istakla je da je instituta malo i da su njihovi ljudski resursi popunjeni, što znači da u većini slučajeva ne mogu primati nove ljude. Budžetski su ograničeni i protok ljudi je praktično onemogućen usljed nedostatka sredstava, što za istraživanja, što za plaće uposlenika instituta. Fakulteti, i privatni i državni, više su usmjereni na obrazovni proces i tek se neki centri pri fakultetima, obično pri državnim fakultetima, bave naučnoistraživačkim radom.
– Alarmantno je to što naši mladi priliku za pisanje prvog naučnog rada dobijaju tek kada dođe vrijeme za pisanje završnog diplomskog rada – njih prečesto profesori ne uključuju u izradu radova i plakata kako bi mogli brusiti svoje znanje i iskusiti šta znači napisati neki rad. Talentovane i vrijedne studente zanemarujemo, umjesto da ih zadržavamo na fakultetima i institutima, po cijenu borbe s budžetom, mi ih prepuštamo sudbini i biroima za zapošljevanje. Jedina pozitivna stvar jeste to što je na nekoliko fakulteta uspostavljena međunarodna saradnja unutar projekata razmjena studenata i nastavnog kadra između BiH i zemalja Evropske unije. Mi moramo početi od nule – od populariziranja nauke među djecom u osnovnim školama, da bismo došli do toga da kao društvo imamo potrebu za većim ulaganjem u nauku i stvaranjem instituta – kaže.
Kalinić smatra da se ne može puno uraditi za ljude koji se žele posvetiti naučnom radu. Po njenom mišljenju osnivanje nekog instituta veličine kao što je npr. “Ruđer Bošković” u BiH znatno bi popravilo domaću naučnoistraživačku scenu.
– No ne mislim da je osnivanje takvog instituta odgovor na sve. Zapravo, sama ideja marša nije vezana samo za stanje na polju naučnoistraživačkog rada, nego i za sve veći upliv pseudonaučnog i antinaučnog mišljenja: odbijanje prihvatanja da je Darvinova teorija evolucije najracionalnije objašnjenje razvoja života na Zemlji, antiveks pokret, odbijanje prihvatanja da su klimatske promjene stvarne i uzrokovane čovjekovom aktivnošću te niz drugih iracionalnih stajališta – dodala je.
Kalinić smatra da sveopća iracionalnost vodi čovječanstvo u propast, te ističe da je puno važnije obrazovati djecu i mlade da razmišljaju naučno, da se vode činjenicama i da razumiju naučna objašnjenja fenomena svijeta u kojem živimo. Posljedica decenija upropaštavanja osnovnog i srednjeg pa i visokog obrazovanja, dodala je, generacije su koje nisu senzibilizirane za nauku i koje svoj život i živote ljudi u svojoj okolini dovode u opasnost svojim iracionalnim odlukama.
– Također, jedna od posljedica su i nizovi generacija koje dozvoljavaju da budu politički izmanipulisane, zaslijepljene nacionalističkim težnjama nekolicine ljudi, koji, zapravo misle samo na svoju malu ličnu korist, a ne na opšte dobro. Neobrazovan čovjek, naročito onaj koji se ne razumije u osnovne naučne fenomene, jeste čovjek kojim je lako manipulisati. Naravno, ovo je jedna uopštena teza i valjalo bi je još propitati, ali sudeći po svemu onome što vidim i u našoj zemlji i u svijetu, ova teza ima nekog smisla – naglasila je.
Mišljenja je da u BiH više nije pitanje kako osigurati uvjete za naučnoistraživački rad, nego osnovni nivo obrazovanja i onima koji se neće i ne žele baviti naukom. Inače, upozorila je, imat ćemo društvo u kojem se rak liječi sodom bikarbonom i salijevanjem strave, u kojem su majke ponosne što im dijete dobija bolesti koje su se mogle spriječiti vakcinom i društvo koje smatra da je Zemlja ravna ploča, stara 6.000 godina, koja počiva na leđima jedne ogromne kornjače, zvane Ignorancija.
Jelena Kalinić je diplomirani biolog i magistar komparativne književnosti. Bavi se novinarstvom iz oblasti nauke i popularizacijom prirodnih nauka i racionalnog mišljenja.