Fahreta Živojinović, poznatija kao Lepa Brena, slovi za najveću profesionalku među pjevačicama bivše Jugoslavije. Oni koji je dobro poznaju, reći će da je široka bosanska duša. Odrastanje u Brčkom pamti po bezbrižnosti. Bila je, govori, zaštićeno, voljeno, maženo i paženo dijete, koje je vrlo rijetko plakalo.
Njen rahmetli otac želio je da bude liječnica. Htio je da mu kćerka u bijelom mantilu liječi ljude. Nikada nije požalila što nije upisala medicinu. Željela je zbog njega, ali je, onda, shvatila da i pjesmom može liječiti ljude. Svoje snove je, kaže, ostvarila, ali ipak još ne prestaje sanjati, piše Avaz.
Njen dolazak na zabavu u povodu proslave 1000. broja magazina “Azra” u sklopu obilježavanja 25 godina Grupacije “Avaz” izazvao je veliku pažnju medija iz regiona.
“Zašto bih se sramila? Ja sam ponosna na svoje roditelje, korijene”… izjavili ste prije nekoliko godina u jednoj TV emisiji. Uvijek traže da se pravdate, da objašnjavate stidite li se svog muslimanskog porijekla?
– Ljudi na ovim prostorima skloni su tome da stalno nekome nešto dokazuju. I da se bave formom, a ne suštinom. Ne vidim zašto bih se ikome pravdala za stvari koje su jasne kao dan. Rođena sam u Bosni i to je jedna bitna tačka moje biografije. Zovem se Fahreta i imam predivno ime. Ali me svi, isto tako, znaju kao Brenu. A najbitnije od svega je što me svi znaju kao umjetnika, koji je u čitavom regionu postavio standarde kada pričamo o šou biznisu.
Ali, često Vam spočitavaju što nikada ne spominjete svoje pravo ime Fahreta?
– Mene čitavog života znaju kao Brenu, poslije je došao prefiks Lepa. Potpisujem se, naravno, kao Fahreta, jer u pasošu stoji moje pravo ime. Brena je moj brend, čak me i muž zove Brena, prijatelji također. Jedino su me pokojni otac i majka zvali Fahreta, Fahretica. Moje pravo ime je ostalo još samo u službenim dokumentima. Sve ostalo je preuzela Lepa Brena.
Iskoristili ste boravak u Sarajevu i za šetnju Baščaršijom. Ljepša je nova ili ona stara Baščaršija?
– Zavisi šta ko voli, ali sve napreduje, sve se mijenja. Meni Baščaršija znači iz dva razloga, a to su specijaliteti, kao što su kafa i rahtluk, ćevapi, tufahije i posebna emocija koja me preplavi kada se nađem u Sarajevu. Mene je Sarajevo uvijek toplo dočekivalo, bilo da pjevam na koncertu, bilo da sam u kontaktu s ljudima koji prodaju suvenire. Takav prijem se, zaista, ne zaboravlja, a kao neko ko izuzetno osjeća ljude, ja sam presretna što vidim da me ljudi nisu zaboravili.