Kada BiH za tjedan dana (15. veljače) u Bruxellesu preda zahtjev za članstvo u EU, očekuje je još jedan, možda i značajniji događaj za njezinu budućnost. Nakon predvorja EU, mogla bi u predvorje NATO-a.
Naime, na summitu NATO-a u Varšavi (8. i 9. srpnja) trebala bi se donijeti odluka o aktiviranju Akcijskog plana za članstvo (MAP). Do tada treba ispuniti uvjet koji je NATO postavio još 2010. – uknjižiti na državu 63 vojna objekta. Do sada su upisana 23.
BiH ima posebne, umnogome drukčije motive za ulazak u NATO od svih drugih zemalja koje su mu nakon hladnog rata pristupile. Pribaltičke zemlje, kao i Poljska, Bugarska, Rumunjska…, željele su se na takav način zaštititi od ruske hegemonije, političkog i vojnog utjecaja Moskve. S druge strane, NATO je našao svoj geostrateški interes za proširenje na te zemlje. Nakon 50 godina došao je na vrata Rusije.
Neke druge države, poput Slovenije, Hrvatske, Albanije ili danas Crne Gore, za NATO su značajne zbog teritorijalnog zaokruživanja prostora koji Savez pokriva, ali i zbog činjenice da su to sadašnje ili buduće članice EU. Iz pozicije Hrvatske i drugih zemalja iz ove skupine važno je što su u sustavu sigurno najbolje kolektivne obrane kakva postoji u današnjem svijetu.
Za BiH je, međutim, članstvo u NATO-u najvažnije zbog njezine unutarnje stabilnosti. Samo pod takvim okriljem svi u BiH mogu biti sigurni da više neće biti unutarnjih sukoba uz sudjelovanje ili bez sudjelovanja trećih država. Nepovjerenje u BiH je i 20 godina nakon rata veliko i svako malo se špekulira o naoružavanju, paravojnom organiziranju… Bošnjaci, Srbi i Hrvati ne vjeruju jedni drugima, a ne vjeruju ni susjedima. Umnogome je to uzrok političkih blokada. Članstvom u NATO-u zauvijek bi nestali strahovi da će oružane sile ikada više odlučivati o unutarnjim odnosima i ustroju BiH.
I za NATO je važno da je BiH njegova članica. U protivnom Neumski zaljev ostao bi jedini dio na četiri tisuće dugoj mediteranskoj obali u kojem ne bi imali punu nadležnost i kontrolu.
Postane li BiH dio obitelji Sjevernoatlantskog saveza, odmah bi zbog osjećaja sigurnosti počela privlačiti strane investitore. Stabilna država ubrzala bi i mnoge druge procese, osobito demokratiziranje društva. Uostalom, provođenje Daytonskog sporazuma, posebno donošenje ustavnih reformi i ulazak u Europsku uniju, gotovo je nemoguće realizirati bez stvaranja geopolitičkog i sigurnosnog štita koji jedino NATO može pružiti. Amerikanci su BiH darovali mir, a sada ga moraju učvrstiti potpomažući njezinu integraciju u Europu. Nemirna država zapadnog Balkana (BiH) može u mirnu Uniju samo ako je ispod sigurnosnog NATO-ova kišobrana. Zato Sjevernoatlantski savez mora potpisati Varšavski ugovor za europsku BiH.