Mnogi liječnici u Hrvatskoj razmišljaju o odlasku u inozemstvo. Anesteziolog Nedžad Beganović odlučio se na veliki korak. Ostavio je život u Zadru i izabrao novi u Berlinu. I, kaže, nije mu žao.
Nedžad Beganović prije godinu dana napustio je Zadar, grad u kojem se rodio, radio i živio zajedno sa svojom obitelji: suprugom i kćerkom. Ambicija i želja za napretkom navela ga je na odluku da promijeni boravak i preseli u drugi grad i državu – u njemačku prijestolnicu Berlin. „U Njemačku sam došao živjeti i raditi, a ne samo kao ‚gastarbajiter‘ odraditi posao“, kaže Nedžad koji je oduševljen novim poslom, gradom i državom.
Kada je odlučio napustiti Opću bolnicu Zadar, kolege na poslu su ga mahom podržale čestitajući mu na odluci i hrabrosti, a neki su mu i rekli da je prerastao ustanovu u kojoj je radio. U Zadru je kao i mnogi imao kredit “u švicarcima”. U slobodno vrijeme radio je dodatni posao kako bi sebi i obitelji priuštio sve što je potrebno. Na poslu je želio napredovati a činilo mu se da to baš nije moguće.
„Kada je odluka pala, bacio sam se na učenje jezika, da to savladam što prije. Odlučio sam da idem, i više nije bilo premišljanja, dijelom i zbog novca jer sam morao platiti školovanje. Učio sam njemački na privatnim satovima i sam, ali sam znao da je standard Goethe institut i na tome sam se bazirao“, priča Nedžad. Sada kaže kako mu nije žao zbog odluke, zna da prijatelje ne može prenijeti u Berlin, ali Zadar je, kaže, od Berlina na samo sat i pol leta.
Nedžad je ugovor potpisao prije nego je Hrvatska ušla u Europsku uniju, a da je pričekao, kaže, bilo bi mu znatno jednostavnije s papirologijom. Od trenutka odluke „pratila“ ga je obitelj. Supruga zbog financijskih razloga nije učila njemački odmah, ali jest sedmogodišnja kćer koja je prve riječ njemačkog učila kad i tata. Ništa nije bilo prepušteno slučaju. Za novi život izabrali su Berlin koji im se jako svidio i u kojem doista uživaju, iako sada žive u blizini Berlina gdje su se nastanili zbog blizine klinike. Ali u budućnosti planiraju preseliti baš u Berlin. Nedžad kaže kako su i on i obitelj oduševljeni gradom koji je poput velike pozornice, živi 24 sata, ima puno znamenitosti, iznimno bogat kulturni život. Opuštanje nakon posla uglavnom je uz rijeku Spree, koja je nadomjestak za more.
Prvi dojmovi u Berlinu bili su, priča Nedžad, da je došao u organiziranu zemlju. Smatra i da je rad u klinici daleko bolje organiziran nego u Hrvatskoj. Priznaje da raspolažu s više novca, ali kaže kako ovdje isti posao za razliku od Hrvatske radi manji broj ljudi.
„Ovdje sam kao liječnik anesteziolog iskorišten sto posto. Doma je bilo praznog hoda. Tamo sam ponekad mogao otići na kavu, iako ni toga nije bilo puno. A ovdje ne pamtim da sam uopće izašao za vrijeme radnog vremena. Imate pola sata pauzu, koja nije dio radnog vremena nego i nju morate odraditi posebno, da bi radno vrijeme bilo osam sati. Ovdje se ipak puno više radi, a s druge strane, ja ne moram puno misliti niti o nabavci materijala, niti o drugim ‚sporednim‘ stvarima, ja samo kažem ako mi nešto fali i dobijem razuman rok koliko treba da se to naruči“, priča liječnik. „Volim svoj posao a moja ljubav je regionalna anestezija koja se radi uz pomoć ultrazvuka. Kada sam pokazao što znam nakon mjesec dana, moja šefica je došla i pitala za savjet koji bi ultrazvuk nabavili. Povjerenje i uvažavanje u vas kao stručnjaka vrlo je lijepo i cijene ljude koji znaju nešto što oni možda ne rade, cijeni se i zalaganje i timski rad, koji je u ovom poslu vrlo važan, gotovo presudan faktor“, govori ovaj 38-godišnji liječnik.
Onima koji se premišljaju i misle kako bi bilo krenuti iznova u novoj zemlji poručuje da se ne trebaju bojati i da kao stranci neće biti ‘usamljeni‘ tj. iznimke u njemačkim klinikama. U šali kaže da bi Nijemci, kada bi iz zdravstvenog sustava izuzeli strance, mnoge klinike mogli zatvoriti. A da cjelokupni sustav funkcionira uvjerio se već u prvim danima. „Vi se samo prijavite da tu živite, to je jedan papir koji izvadite i nakon toga sve stiže poštom. Dobio sam pošte kao nikada u životu, ali to je u redu, jer vi zapravo ništa dalje ne trebate raditi. S druge strane kolege su pune razumijevanja i svi su racionalni. Organizirani smo tako da svi dajemo maksimum i optimalno odradimo posao. Ja zato npr. trenutno ne pišem tako puno otpusnih pisama, radije daju da odradim dvije operacije nego da više vremena trošim na pisanje otpusnih pisama, koja dakako također pišem. S druge strane mi (u Hrvatskoj op.a.) smo snalažljivi i vješti u improvizaciji, jer smo ponekad na to bili prisiljeni i oni na to gledaju kao jednu dodatnu vještinu i spretnost. “
Što se tiče vremena van posla, Nedžad kaže da zapravo ne ostaje mnogo. Ipak, primjećuje u životu u Berlinu veći izbor u kulturi, sportu, slobodnom vremenu, putovanjima, u puno toga. “Ako radim svoj posao, znam da ne moram brinuti, nisam pod stresom kao kod kuće, to primjećuje i moja obitelj.” Nedžad na kraju napominje kako je hrana, režije i svakodnevni život u Njemačkoj zapravo jeftiniji, u svakom slučaju, tvrdi, jeftiniji nego kod nas (u Hrvatskoj). Što se tiče brojnih kolega koji se raspituju i žele doći raditi u Njemačku Nedžad kaže kako će rado pomoći i savjetovati svakoga tko je zaista donio odluku, jer mnogi samo o tome misle i nikada se ne dogodi onaj sljedeći korak. Na kraju ovaj mladi anesteziolog rezimira: „Spremnost čovjeka da krene dalje je jedna od glavnih karakteristika slobode. Možete napraviti što želite. Čovjek koji stoji na mjestu mora ponekad više trpjeti jer, ne želi promjene, jer nije spreman na nepoznato, pa je primoran puno više trpjeti nego onaj tko je spreman krenuti dalje.“