U stravičnoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila prekjučer u Narpesu u Finskoj, poginuli su mladi fudbaleri tamošenjeg niželigaša Narpesa Krafta Ibro Merdan i Benaris Karamović, koji su iz okolice Olova.
Mladići su bili u automobilu koji je, pod još nerazjašnjenim okolnostima, udario u kamion.
– Trenutno nije jasno šta se dogodilo. Automobil je zbog nepoznatog razloga završio pod kamionom – kazao je Pasi Silanpa (Sillanpaa), komesar Policijske stanice Osterboten.
Ekipa “Dnevnog avaza” bila je ispred porodične kuće Ibre Merdana u selu Klinčići kod Olova, gdje su zatekli rodbinu, prijatelje i komšije koji su došli da utješe mladićevog oca Hašima.
Posebno je emotivan bio trenutak kada je Hašim zagrlio dječaka iz komšiluka, koji je, također, došao da mu izrazi saučešće. Uzdasi i suze prisutnih najbolje su pokazivali tragediju koja je zadesila porodice Merdan i Karamović…
Paleći cigaretu drhtavim rukama, dok mu se suze slijevaju niz naborano i zabrinuto lice, Hašim kaže da su njegov sin Ibro i Benaris bili rođaci.
Prema njegovim riječima, iako je Ibro završio Ekonomsku školu, položio je sve vozačke kategorije te je radio kao vozač kamiona u Olovu, sve do prije četiri godine, kada je otišao u Finsku.
– Gore je radio u plasteniku za proizvodnju krastavica. Bio je vrijedan, a ove godine je dobio i trajnu boravišnu dozvolu. Njegov šef Jan sa suprugom i kćerkom bio je prošle godine ovdje, u selu. Sjećam se kao sada, pitao sam ga kakav je moj Ibro i rekao mi je: OK, podižući palac ruke. Tada mi je ostavio četiri novčanice od 50 eura. Veliki čovjek – plačući govori Hašim.
Očajni otac kazao je da je Ibro volio nogomet. Tužnu vijest javila mu je strina, a i dalje ne vjeruje da njegovog Ibre više nema.
– Ne znam gdje su pošli, kao ni kako je došlo do nesreće… Ne znam ni kada će biti dženaza, jer se moraju završiti brojni papiri, nakon čega će njegovo tijelo avionom biti prevezeno. Ovdje ću ga sahraniti – rekao nam je Hašim.
On nam je rekao da su roditelji Benarisa u Finskoj, gdje žive i imaju kuću. Nije imao snage da se čuje s njima, kao ni sa sinovim šefom.
Da tragedija bude veća, Hašim već drugi put prolazi kroz istu tugu, jer je u ratu izgubio i 6-godišnjeg sinčića.
– Granata ga je ubila dok je išao po loptu. To se sve dogodilo pred očima Ibre. Ibro, koji je tada imao sedam i po godina, nikad o tome nije ni riječ kazao. U aprilu je trebao napuniti 30 godina, a posljednji put sam ga vidio za Novu godinu. Trebao je doći za ovu Novu godinu, ali neće… – jecajući je završio razgovor Hašim.