Sezona tek počinje, a cijene na hrvatskom primorju su odmah otišle u nebo, radne snage manjka, bezobrazluka domaćina ne.
“Nahodali smo se da nađemo neko mjesto s pristojnim cijenama”, obraća se napola u šali, ali skroz prijateljski Zagrepčanin konobaru na ulazu u jedan izgledom prosječan dubrovački restoran na Lapadu.
S druge strane muk. Umjesto odgovora konobar nezadovoljno širi ruke, govorom tijela poručuje: “A šta bi vi htjeli”, okreće se bez riječi i odlazi.
Umorni gosti, koji su u Dubrovnik to poslijepodne stigli iz Herceg Novog, ipak odlučuju ući.
Sjedaju na terasu, isti konobar šutke i bezvoljno donosi jelovnik. Par iz Zagreba zaključuje da je 500 kuna za ribu previše, ali i da ne žele dati ni 110 kuna za porciju rižota.
Pogotovo uz takvu uslugu. Ustaju i odlaze. Iza njihovih leđa iz restorana posve razgovijetno ispraća ih glas: “Idioti”.
U drugom, dosta poznatom dubrovačkom restoranu, sve je po propisu, usluga na razini, nema primjedbi ni na hranu ni na cijene.
Niko, uostalom, i ne računa da će tamo jesti jeftino, ali društvo od 12 osoba ipak je ostalo zatečeno. Naime, postavu stola po osobi naplaćuju čak 38 kuna!
Ceh je očekivano iznosio oko 10.000 kuna, crni rižoto po 278 kuna pokazao se papreno skup, ali gosti nisu trepnuli. Upitnici nad glavom ostali su jedino zbog tih 38 kuna pomnoženih s 12.