Skoro pola godine je prošlo od tragedije u Cerskoj, kada je u aktiviranju klizišta, u zaseoku Čelebići, poginula Hanifa Čelebić, te zatrpana lokalna džamija i uništeno nekoliko kuća tamošnjih stanovnika. Džamija zatrpana zemljanim nanosima, iz kojih viri netaknuta bijela munara, postala je jedan od simbola majskih elementarnih nepogoda. Tada su mnogi dobri ljudi pomogli Cerane, koji su morali iseliti u susjedna naselja. Najavljivala se i brza izgradnja nove džamije, ali ništa od toga nije realizovano. Muamer ef. Jusupović, imam džamije u Cerskoj, kaže nam da su stanovnici zaboravljeni od nadležnih, te da tek rijetki dobri ljudi pomognu.
– Čekali smo da se stabilizuje teren, pa da se nešto uradi. Javio nam se načelnik Općine Centar i dodijelio 10.000 KM, da se očisti zemlja oko džamije i mezarje. Mi smo u nekim ranijim akcijama radili na skidanju građe i crijepa, da pripremimo teren, priča Jusupović, te dodaje da se još razgovara o izgradnji nove džamije.
– Puno stvari je odrađeno što se tiče finansija. Dobro stojimo, hvala Bogu. Pojavile su se neke fondacije iz Turske. Islamska zajednica tim rukovodi. Mislim da ćemo, ako Bog da, imati dovoljno finansija za početak izgradnje. Ali, normalno, to će biti nedovoljno za kompletnu izgradnju. Zato očekujemo pomoć od svih onih imaju želju da nam pomognu, ističe efendija, te dodaje da će se džamija graditi u naselju Hasanovići, udaljenom vazdušnom linijom kilometar od zatrpanog objekta u Čelebićima.
– Dogovoreno je da se sa džamijom gradi i mekteb u naselju Gobelje, jer je naš džemat dug oko devet kilometara. Tolika je udaljenost od prve do zadnje kuće. Zato ćemo graditi mekteb u najudaljenijem naselju Gobelje, kako bi u njega išli ljudi koji tamo žive, pojašnjava Jusupović, te napominje da je nakon aktiviranja klizišta iselilo petnaestak porodica, od kojih su se mnoge vratile kućama.
– Ljudi nisu imali gdje da se zadrže, da odu negdje drugo. Zasad je zemljište stabilno, život se odvija normalno, ali oni svakako i dalje strahuju od kiša i novih klizišta. Oni, čije su kuće porušene, i dalje žive u tuđim kućama, ističe efendija, navodeći da se ništa nije poduzelo da se pomogne tim ljudima.