Ruskinja Zoja Tuganova (69) je 1987. godine u jednoj sovjetskoj bolnici rodila lijepu i zdravu kćerkicu kojoj je dala ime Lucija. Ni slutila nije da će njena kćerka zamjenom djece završiti u porodici siromašnoj ispod svake mjere, sa “majkom” alkoholičarkom i “ocem” ubicom.
Zoja je dugo sumnjala da je posrijedi zamjena beba, i da djevojčica koju je odnijela kući uopšte nije Lucija. Za to vreme Lucijin život izgledao je kao da je prepisan iz “Olivera Tvista” – djevojčica je završila tako što su je “roditelji” prvo tjerali da prosi za hranu na ulici, da bi je poslije poslali u grozno sirotište. Za to vrijeme, djevojčica Katja, koja je Zoji predstavljena kao Lucija, živjela je sa njom. Tri decenije kasnije Katja je riješila da ispita i provjeri majčine tvrdnje da je Lucija negdje, živa i zdrava.
Ispostavilo se da su i Lucija i Katja rođene istog dana, carskim rezom, 29. januara 1987. godine. Lucija kaže da je njen “otac” oduvijek sumnjao da ona nije njegova i optužio je svoju ženu, Elviru Tuligenovu za nevjerstvo. Tukao ju je stalno jer mu je, kako je mislio, podmetnula tuđe dijete. Zbog sumnje koja ga je izjedala na kraju je i ubio komšiju za koga je vjerovao da je pravi Lucijin otac.
Zbog lažnih optužbi supruga za nevjerstvo, govorkanja komšija, a na kraju i ubistva, Elvira je postepeno padala u očaj koji je liječila alkoholom. U međuvremenu je umrla.
“Lucijina majka je mnogo pila, pa su djeca – pored Lucije bilo ih je još dvoje, lutala po selu i prosila za hranu”, kaže Zoja i dodaje da, kada im je otac završio u zatvoru, Elvira nije mogla da se stara o njima pa su završili u sirotištu.
Zoja kaže da je odmah kada je ugledala Luciju vidjela da je njena.
“Sva moja djeca su krupna, a Katja je sitna i njejna, ali Lucija je takođe krupna, kao i ostalo moje troje dece. Znam da je odgajana kao muslimanka, da ne radi, da ima muža i troje dece. Moja Katja je pravoslavka, a moja Lucija muslimanka, i velika vjernica. Elviru nisam mogla da upoznam pošto je umrla”, kaže Zoja koja sada radi na tome da izgradi odnos sa svojom kćerkom koju je prije ovog susreta vidjela samo na par minuta.
“Lucija je veoma tiha i skromna. Takva je očigledno zbog životnih okolnosti”, kaže Zoja. Katja je, s druge strane, imala prvoklasno obrazovanje a sada je nasledila majčin posao kao menadžer u ruskoj željeznici. Katja je, dalje otkriva Zoja, bila i veoma bolešljiva u detinjstvu, ali ona joj je osigurala svu pomoć i negu.
“Lucija je rođena sasvim zdrava, ali zbog siromaštva i bijede je postala bolešljiva. Pored toga, nije dobila ni dobro obrazovanje pa je samim tim imala slab stat u životu”, kaže Zoja, a Katja dodaje da, “da je živjela sa svojim biološkim roditeljima, sada sigurno ne bi bila živa”.
Zoja kaže da je odmah posumnjala na zamjenu, ali su ljekari odbijali ikakvu mogućnost da je moglo da dođe do toga, i zaprijetili su joj da će završiti na psihijatriji ako im ugrozi reputacije.
“Vrištala sam i psovala ali su ljekari ponavljali da nisam pri sebi i prijetili mi psihijatrijskim vještačenjem. Naravno da Katju smatram svojom kćerkom, ali me misao o tome da je negde moja druga, biološka kćerka, cijeli život progonila”, kaže Zoja i dodaje da se i dalje sjeća prezimena ljekara koji su je porađali i da će tražiti pravdu na sudu.