Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Prije 70 godina u završnici NOB-a: Dvije divizije iz BiH oslobađale su Beograd

Preporučeno

prije-70-godina-u-zavrsnici-noba-dvije-divizije-iz-bih-oslobadjale-su-beograd

”Putin treći put među Srbima”, jedan je od dovitljivijih naslova u srbijanskoj štampi kojim se najavljuje dolazak ruskog predsjednika na svečanosti obilježavanja 70. godišnjice oslobođenja Beograda u Drugom svjetskom ratu.

Naš nekadašnji kolega za Poglede podsjeća kako je, da bi ojačao u to vrije nedovoljno iskusne formacije NOVJ i POJ u Srbiji, maršal Tito u Beogradsku operaciju poslao 5. krajišku diviziju sa četiri brigade i 11. krajišku diviziju sa dvije brigade: one su po vještini ratovanja bile ravne jedinicama Crvene armije

Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije treće godine NOB-a već je oslobodila veliki broj mjesta, a u oktobru cilj je bio – Beograd. Grad je bio krcat njemačkim i kvislinškim formacijama, prava tvrđava, a da bi mu se približilo, trebalo je eliminirati također vrlo jake neprijateljske snage u unutrašnjosti Srbije. Zbog toga je borba na prilazima Beogradu trajala nekoliko mjeseci, a njegovo oslobađanje od 14. do 20. oktobra 1944. godine.

Iskustvo krajiških boraca

NOVJ je u Srbiji na raspolaganju imala pet divizija i veći broj samostalnih brigada i partizanskih odreda. Radilo se uglavnom o novoformiranim jedinicama nedovoljno popunjenim, veoma oskudno opremljenim i sa malim borbenim iskustvom. Radi toga Vrhovni štab NOVJ je, da bi ojačao domaće snage, u Srbiju ubacio iskusne formacije, posebno one koje su se protiv okupatora i domaćih izdajnika, pored ostalog, borile i u bitkama na Sutjesci i Neretvi 1943. godine.

U toku proljeća i ljeta 1944. preko Drine su u Srbiju ušle dvije jake formacije – Peta krajiška proleterska divizija sa četiri brigade i Jedanaesta udarna krajiška divizija sa dvije brigade.

– Pored krajiških, u borbama za oslobođenje Beograda učestvovalo je još šest divizija koje su svrstane u Prvu armijsku grupu NOVJ pod komandom general-lajtnanta Peke Dapčevića. U tom borbenom poretku bilo je oko 40 hiljada naših boraca i to je bila do tada najveća koncentracija jedinica NOVJ na jednom pravcu. Divizije su prodor ka Beogradu usmjerile u četiri pravca. Na jednom od tih pravaca dejstvovale su krajiške brigade s kojima su rame uz rame bile i jedinice ruske Crvene armije. To je bilo sadejstvo savezničkih armija koje su veliko iskustvo stekle u prethodnim borbama, pričao je ovom autoru 1997. narodni heroj Ilija Materić, u to vrijeme politički komesar 5. krajiške divizije. Umro je 2003. u 93. godini u Sarajevu.

Upravo se čita:  Iznajmila stan za 500 KM pa se šokirala: Pogledajte što su podstanarke napravile od doma

Komandant 5. krajiške divizije u borbama za oslobođenje Beograda bio je narodni heroj Milutin Morača, dok je 11. krajiškom divizijom komandovao heroj sa Kozare Miloš Šiljegović. Komesar 11. divizije bio je Blažo Đuričić. Komandanti brigada i komesari u obje divizije bili su pripadnici svih naroda, a sastav boraca multietnički. Materić se sjetio komesara jednog bataljona Jusufa Imamovića, koji je bio radnik, ali je odlično politički djelovao u narodu.

Nijemci su pobijeđeni

Za odbranu Beograda njemačka komanda je imala 40 pješadijskih i četiri tenkovska bataljona, oko 12 diviziona zemaljske i pet diviziona protivavionske artiljerije. Spoljna linija odbrane Beograda protezala se od Obrenovca, preko Avale do Ritopeka sa isturenim dijelovima u Mladenovcu i Smederevu. Glavna linija odbrane se oslanjala na Čukaricu, Banovo Brdo, Dedinje, Banjički Vis, Konjarnik i Veliki Vračar. U unutrašnjosti grada su podignuti bunkeri, a mnogi blokovi zgrada su uređeni za odbranu. Naročito jak čvor odbrane predstavljali su Gornji i Donji grad sa Kalemegdanom i uži rejon Savskog mosta.

Zbog ovakve snage i upornosti neprijatelja, Beogradska operacija NOVJ predstavljala je izuzetan poduhvat. Osim što je na tom pravcu bilo najveće grupisanje partizana, Titova vojska je tada definitivno iz gerilskog načina ratovanja prešla u snažnu armiju. Sa distance je fašiste tog oktobra 1944. tukla artiljerija Crvene armije poznatim “kaćušama”, ali u glavni grad Jugoslavije 20 oktobra 1944. prve su ušle jedinice NOVJ, a na čelu general Dapčević na konju.

Kako je to bilo u borbama u na beogradskim ulicama, najbolje svjedoče dejstva Treće i Četvrte krajiške brigade u sastavu 5. divizije. Tako je 3. krajiška brigada prodirala od Karađorđevog parka preko Savinca, Ulicom kneginje Zorke prema Tašmajdanu. Prilikom kretanja prema zgradi Glavne pošte jedinice ove brigade su imale podršku tenkovske čete Crvene armije. Četvrta krajiška brigada ove divizije u sadejstvu sa 14. gardijskim motoriziranom brigadom Crvene armije zauzela je 15. oktobra Gradsku bolnicu na Zvezdari, Dunav stanicu i Električnu centralu na Dorčolu. Istog dana 4. krajiška zauzela je i Konjarnik.

Upravo se čita:  Iznajmila stan za 500 KM pa se šokirala: Pogledajte što su podstanarke napravile od doma

Okupator jednostavno nije mogao zadržati Beograd, a kad je ta operacija završena, poginulo je oko 15.000 Nijemaca, a zarobljeno devet hiljada. Ostatak njemačkih trupa povukao se prema Sremu. Naših poginulih je bilo blizu tri hiljade, a oko četiri hiljade je ranjeno. Poginulo je i oko hiljadu boraca Crvene armije.

Pohvale od Crvene armije

Prije Beogradske operacije nije bilo sadejstva NOVJ i Crvene armije, ali se znalo da su se obje savezničke armije odlično borile protiv Trećeg Rajha i drugih sila Osovine. Među partizanima se pričalo o podvizima crvenoarmejaca, a zajedničke borbe za oslobođenje Beograda bile su prilika da i Titovi borci pokažu svoje borbeno znanje i ratne vještine. I bili su ravni sa Crvenom armijom.

– Dva dana prije završetka borbi za Beograd komandant 5. krajiške divizije Morača i ja imali smo susret sa ruskim generalom Sergejem Semjonovičem Birjuzovim, koji je bio komandant 37. armijske grupe Crvene armije. Bio je oduševljen borbenim moralom i hrabrošću naših boraca i odličnim komandovanjem. Čestitao nam je i rekao: ”Imate odličnu vojsku, sjajno ste se borili i oslobodili Beograd, mi idemo dalje, a ovu teritoriju ostavljamo vama, znajući da je u sigurnim rukama”, svjedočio je Materić.

I, doista, Crvena armija se nije dugo zadržavala u Beogradu nego je nastavila dalje goniti fašiste. Ilija Materić je bio uvjeren da bi NOVJ zauzela Beograd i bez Crvene armije, njenih tenkova i artiljerije, ali bi to potrajalo duže i sa puno više žrtava.

Upravo se čita:  Iznajmila stan za 500 KM pa se šokirala: Pogledajte što su podstanarke napravile od doma

Dvadeset sedmog oktobra 1944. godine vrhovni komandant NOVJ i POJ Josip Broz Tito izvršio je na Banjici smotru jedinica koje su sudjelovale u borbama za oslobođenje Beograda. Iz Pete krajiške proleterske divizije pred Maršalom su defilovali borci 4. i 10. krajiške brigade, budući da su ostale krajiške formacije morale na nove zadatke. Sjećajući se tog dana, narodni heroj Ilija Materić nije krio ponos i zadovoljstvo zbog velikog doprinosa – neki kažu i presudnog – koje su dvije divizije iz BiH dale u borbama za oslobođenje Beograda.

Ilija Materić: Tito me je nazvao oslobodiocem Beograda

– Kad smo u oktobru 1944. oslobodili Beograd, maršal Tito je pozvao komandante i komesare divizija i sa svakim od nas se rukovao i čestitao na izvanrednoj pobjedi. Poslije rata još nekoliko puta sam se sreo sa Titom, a 20 godina poslije Beogradske operacije, u jesen 1964. bio sam u delegaciji BiH koja je u Beogradu bila kod Predsjednika Republike. Drug Rato Dugonjić me predstavio kod Tita, a On mi je pružio ruku, potpašao me po ramenu govoreći: ”Znam druga Iliju, on je oslobodilac Beograda”. Vrhovni komandant je i pored toliko godina zapamtio i moj udio u Beogradskoj operaciji i te njegove riječi su mi bile najveće odlikovanje, sjećao se narodni heroj Ilija Materić tog za njega nezaboravnog susreta.

Hrabri Mahmut Ibrahimpašić Mašo

U višednevnim borbama za oslobođenje Beograda poginulo je i nekoliko stotina Krajišnika. Devetnaestog oktobra 1944. kod Ripnja prema Avali život je izgubio i politički komesar Pete kozarske brigade Mahmut Ibrahimpašić Mašo iz Bjelaja kod Bosanskog Petrovca. Imao je samo 22 godine. Nakon rata proglašen je za narodnog heroja. Sahranjen je na Groblju oslobodilaca Beograda između dvojice svojih Kozarčana Branka Neradića i Momčila Milanovića koji su poginuli zajedno s njim.

Zanima li vas ovo?

Komentariši

Izdvajamo

Izdvajamo

Donesena odluka vezano za izbor direktora KCUS-a

Oni su tražili od Upravnog odbora Kliničkog centra Univerzeta u Sarajevu da promijeni odluku i pošalje zahtjev za prethodnu...

Još vijesti za vas