Priča maturantice Osnovne škole Hamdija Kreševljaković iz Kaknja ovih dana tjera ljude na razmišljanje. Njen gest nije od onih „nikad učinjenih“, ali zbog toga se ne umanjuje njena volja da pomogne onima kojima je pomoć potrebna.
Lejan Kozlić je poklonila novac namijenjen za matursku haljinu i cipele djeci oboljeloj od raka, a na maturu došla u roze majici s natpisom:
„Novac dajem za djecu oboljelu od raka, a na maturu se može i bez haljine“ i patikama.
No, mediji su prenijeli i da se njen gest nije svidio svima, pa je tako na maturi ostala bez pratnje uz poruku majke njenog školskog druga da je „prosjački obučena djevojka koja je došla na maturu bez haljine“.
Sudbina je htjela da ulicama radničkog Kaknja ne prošeta u svečanoj haljini i sa dječakom sa kojim je trebala. Ali je prošetala.
„Otišla je na maturu. Dječak koji je trebao biti njen pratilac odbio ju je, a ona je prošetala sa drugim. Plemenitim dječakom Amarom koji je poručio da je njemu ponos proći s njom kroz grad. Poslije toga, u prepiskama sa nekim svojim drugovima doživjela je ismijavanje i poniženje zbog toga što nije došla u svečanoj garderobi i zato što je došla u običnoj majici“, rezignirano komentariše Eniz Kozlić, otac maturantkinje za Al Jazeeru Balkans.
On kaže kako je prosvjetni radnik i kako mu novac nije bio problem. Izdvojio ga je za svoju kćerku, kako to rade roditelji u ovakvim situacijama i bez obzira na imovinsko stanje.
„Hvala Bogu, supruga i ja smo situirani. Dali smo joj novac koji joj je potreban da kupi garderobu za tu noć. Međutim, dijete nas je iznenadilo kazavši da novac od garderobe za matursku noć želi pokloniti djeci koja boluju od raka. Taj gest nas je zadivio i kao roditelji, bez imalo razmišljanja, smo je podržali u tome. Da, ponosni smo zbog toga…“
„Meni treba prijatelj za cijeli život, a haljina je za jednu noć. Može se na maturu i bez nje“, sa društvenih mreža poručuje Lejan, mlada rukometašica lokalnog ligaša.
Ona, kao ni njeni roditelji, ne osuđuju one koji osuđuju.
Predstavlja se za sasvim obično dijete, koje je kao i svako drugo, sa svojim vrlinama i manama. Pomenuti potez bi ipak mogao imati svoju pozadinu.
„Ono što je uticalo na svijest naše Lejan je vjerovatno to što je od ranog djetinjstva rasla uz ljude i drugove koji su se liječili od karcinoma. Nažalost, jedan njen drug, a sin naših najboljih prijatelja je izgubio bitku sa teškom bolešću u 12. godini svoga života“, kaže njen otac.
„U anonimnim porukama koje je dobilo naše dijete, bilo je osude zbog natpisa na majici. Smatrali su da je to moglo da se uradi i bez natpisa. Ono što oni nisu shvatili je da je dijete na taj način pokušalo poslati poruku kakanjskoj javnosti, ne znajući da će ovo odjeknuti u medijima. Da se svi trebamo odreći nečega u korist onih kojima je pomoć najpotrebnija. Ne daj Bože da budemo sa druge strane priče. Da vapimo za pomoći, a da nas niko ne čuje.“
Ne znamo da li se ova još uvijek maloljetna djevojka i sportašica tako željela obračunati i sa sveprisutnim konzumerizmom kao načinom današnje svakodnevnice.
Možda je za nju još rano baviti se krupnim sociološkim temama. Ali, na dobrom je putu da ih brzo shvati čim poručuje:
„Šta je sa djecom koja zaista nemaju, zar oni ne trebaju prisustvovati maturskoj večeri samo zato što njihovi roditelji nisu u stanju kupiti skupocjenu garderobu?!“
U maloj sredini je nezgodno izdvajati se u bilo čemu. Otac maturantice Lejan, koji je nastavnik islamske vjeronauke, uz tu konstataciju kombinuje i religijske stavove.
„Kao roditelji trudimo se da je, prije svega, odgojimo kao odgovornu i hairli osobu. Za nas je naša Lejan, pored drugih prelijepih maturanata, bila odjevena u najljepšoj haljini. To je haljina humanosti i ljudskosti. Za nas su to vrijednosti koje imaš ili nemaš. Ne osuđujem one koji su uvrijedili moju kćer i ne bi to trebao raditi niko. Možda sam odmah nakon što se to dogodilo, na društvenim mrežama napisao tekst protesta i razočarenja. Upitao sam se, Bože kako to odgajamo našu djecu?! To je sve i danas već to ne bih uradio“, za Al Jazeeru poručuje Eniz Kozlić.
Sa maturskom večeri, završena je i osnovna škola, pa Lejan nije imala priliku čuti šta o njenoj gesti misle njeni nastavnici i drugi učenici, ali zato putem društvenih mreža, prijatelji njenog oca i roditelji nekih njenih vršnjaka je bodre i čestitaju na ‘lekciji’ humanosti koju je održala.