Čini se da je sigurnosna situacija na ulicama BiH iz dana u dan sve alarmantnija. Učestale provale, teška razbojništva, pljačke, ubistva i ispoljavanje nasilja u različitim oblicima polako, ali sigurno postaju dio surove svakodnevnice građana kojima se time ulijeva strah i trepet u kosti.
Kao da građanima nisu bile dovoljne ratne strahote i činjenica što su danas pritisnuti svojim brigama kako bi preživjeli, pa im još samo treba da čekaju trenutak kada će postati žrtve pljačke ili fizičkog napada. Ipak, pojedinci su postali nijemi i apatični na nasilje, dok ostali bijesno, ali bespomoćno gledaju kako policija hapsi, a pravosudni organi puštaju na slobodu počinitelje teških krivičnih djela, kojima se time omogućava da ih ponovo počine.
A posljednji događaj koji je poprilično uzdrmao javnost plastično prikazuje kako stvari u stvarnosti funkcionišu i pokazuje da, ustvari, više niko nije siguran. Naime, desilo se to u kasnim večernjim satima, kada su Amel Mujan (22) i Alija Suljić (21) u vidno alkoholiziranom stanju nožem nasrnuli na putnike u sarajevskom tramvaju pri čemu su lakše ozlijedili četiri osobe. Samo dan nakon napada, kantonalno Tužilaštvo je po nalogu postupajuće tužiteljice Šejle Herceglije odlučilo da osumnjičene za nasilničko ponašanje neće zadržati u pritvoru.
Drugi slučaj koji je duboko potresao građane zabilježen je početkom novembra, kada je u pucnjavi u sarajevskom naselju Vratnik smrtno stradao Vedad Bajrić.
Kada su u pitanju uzroci nasilničkog ponašanja, profesor sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Jusuf Žiga prije svega upozorava da se bh. društvo nalazi u dobokoj krizi koja se manifestira u svim njegovim segmentima uključujući vrijednosni, politički i ekonomski, te dodaje da se samo uz ovakav pristup mogu razaznati uzroci.
“Ukoliko se tako postavimo prema svekolikoj društvenoj krizi, onda ćemo imati kakvu-takvu šansu da osmislimo neki izlazak i strategiju iz te krize. Činjenica jeste da imamo porast socijalnih patologija, ali svakoj od njih se mora na poseban način prići i osmisliti strategiju ako želimo ostvariti uspjeh”, misli Žiga.
U očima počionioca krivičnog djela, upozorava on, nasilje se očigledno isplati jer oni stalno prolaze nekažnjeno. “To je znak da je potrebno mijenjati krivični zakon zahvaljujući kojem su mnogi pomislili da preko noći možemo postati demokratsko, sređeno i etično društvo. Ukoliko bh. društvo želi izaći iz hronične krize, onda je potrebno stvoriti dugoročnu strategiju koja će se doticati svih segmenata krize jer alternative tome naprosto nema”, kaže Žiga i napominje da ta strategija mora osigurati drugačiji pristup socijaliziranju, tj. odgoju djece, reafirmirati ulogu današnje porodice i škole, koja mora pružiti odgoj i edukaciju, te osposobiti državnu infrastrukturu koja će osigurati stabilan i efikasan društveni poredak koji će biti u stanju kazniti svakog prestupnika.