Iako su i iz samog NATO štaba u Sarajevu potvrdili da nikakva NATO vježba, koja bi trebalo da bude održana u skorom vremenskom periodu na području Banjaluke ili na nekoj drugoj lokaciji u BiH, nije u planu – predsjednik RS i SNSD-a Milorad Dodik nastavio je sa tvrdnjama da vježbu neće dozvoliti.
U Dodikovo uporno “zabranjivanje“ vježbe koja ne postoji uključila se i ostala SNSD-ova družina ponavljajući upozorenja kako je nedopustivo korištenje osiromašenog uranija u vježbi , a optužbi ni ovoga puta nije bio pošteđen Savez za promjene koji je direktno optužen za zavjeru.
Dakako, u reakcijama je obavezno bilo i podsjećanje kako su građani RS-a svjedoci posljedica NATO bombardovanja.
S toga se svi vjerovatno sjećaju i 2009. godine i vremena kada je SNSD u punom kapacitetu konzumirao vlast i na državnom i entitetskim nivou. Upravo u tom mandatu učinjeni su najveći pomaci na putu ka članstvu u NATO Savezu, a kruna svega je bila vojna vježba “Združeni napor 2009” u Banja Luci, u kojoj je učestvovalo 37 zemalja iz NATO saveza i Partnerstva za mir.
Interesantno, rukovodilac vježbe 2009. godine bio je general Dragan Vuković koji je danas kategorično protiv.
Umjesto uranija tada su vazduh kasarne „Kozara“ ispunili različiti mirisi roštiljskih specijaliteta koje su spremali učesnici vježbe te nudili piće i hranu karakterističnu za zemlje iz kojih su došli. U zvaničnom saopšten stoji kako su svi uživali u opuštenoj atmosferi, zadovoljno se opuštajući nakon uspješno okončane vježbe. Uživao je,između ostalih, i Milorad Dodik tada premijer RS-a , predsjednik RS-a Rajko Kuzmanović, član Predsjedništva Nebojša Radmanović i brojni drugi.
Tadašnji američki ambasador u BiH Charles English, u završnom govoru je pohvalio profesionalizam i gostoprimstvo te pohvalio stalni razvoj saradnje BiH sa NATO savezom i savezničkim zemljama.
Bio je to nastavak SNSD-ove podrške članstvu BIH u NATO-u nakon upućivanja zahtjeva za Akcioni plan za članstvo (MAP) i mali korak za NATO, veliki za BiH.