[wonderplugin_slider id=”306″]
Malo je Bosanca i Hercegovaca koji putuju u Kuvajt, nevjerovatnu i malu zemlju u jugozapadnoj Aziji, na Arapskom poluostrvu. Iako je skoro sigurno da nema Kuvajćanina, ili ga uskoro neće biti, koji nije posjetio Bosnu i Hercegovinu, piše novinska agencija Patria.
Od juna do septembra, kada je u Kuvajtu nesnošljivih 50 stepeni i više, Kuvajćani uglavnom napuštaju zemlju i odlaze putovati po svijetu. Veliki broj njih, očaran zelenilom zemlje, posljednjih godina upravo dolazi u Jajce, Mostar, Travnik,, a često se odlučuju i za kupovinu nekretnina, najčešće u okolini Sarajeva.
Bosna je Kuvajćanima zanimljiva iz dva razloga: na prvom mjestu zbog zelenih površina i rijeka, ali i zbog toga što im nije potrebna viza žele li u BiH. Iako je viza potrebna za put iz BiH u Kuvajt.
Konačno, za svega šest sati, uključujući i presjedanje u Istanbulu, možete doći sa aerodroma u Kuvajtu na Sarajevski aerodrom. Mada, u Sarajevu se sve glasnije govori kako bi BiH trebala pooštriti sistem prodaje nekretnina Kuvajćanima, kako bi se smanjila mogućnost zloupotrebe, koja i nije tako rijetka.
Površinom tri puta manji od Bosne i Hercegovine, ali sa otprilike istim brojem stanovnika (oko 1,5 miliona Kuvajćana i oko 2,5 miliona useljenika), Kuvajt je među deset najbogatijih zemlja u svijetu i peta zemlja po izdašnosti naftnih rezervi. Ukratko rečeno, Kuvajt živi od nafte. Više od 50 posto prihoda država prikupi upravo od „crnog zlata“. Zahvaljujući nafti BDP Kuvajta posljednjih godina iznosi oko 48.000 dolara po glavi stanovnika. To je, naprimjer, 10,5 puta više nego u BiH, čiji je godišnji BDP nešto viši od 4.500 dolara po stanovniku.
Mazen Alansari iz Ministarstva informisanja u kuvajtskoj vladi objasnio je bh. novinarima, koji su boravili u posjeti Kuvajtu krajem aprila, kako u vladi Kuvatja kod nekih ljudi postoji raspoloženje da se država oslobodi ovisnosti o nafti, odnosno da se počne okretati prema turizmu, kao što su to uradili susjedni Katar ili Dubai.
To ne znači da bi prihodi od nafte bili manji, ali svakako da bi se u državnu kasu počeli slijevati dodatni novci, a i oči Kuvajćana ne bi morale biti toliko uprte u cijenu barela na svjetskom tržištu.
– Prihodi Kuvajta od turizma za sada su svega 1,5 posto. To se mora povećati na 30 posto – rekao je Alansari. Objašnjava da je istim putem upravo krenuo susjedni Dubai, kojem je sada turizam važan koliko i nafta.
Ali, prije nego su pozvali turiste, vlast u Dubaiju je dozvolila prodaju alkohola u zemlji. S druge strane, alkohol u Kuvajtu još uvijek je strogo zabranjen. Iako, to ne znači da ne postoji na crnom tržištu.
– Moramo se početi otvarati – kaže Alansari, koji razmišlja i govori kao da je neka vrsta opozicije u Kuvajtu. Ipak, svjestan je da će njegovu ideju teško prihvatiti emir Sabah el-Ahmad el-Jaber el-Sabah, bez čijeg odobrenja nije moguće donijeti niti jednu odluku.
Srce moćnog Kuvajta osim nafte svakako je i Kuvajtski fond za razvoj, koji danas premašuje 6 milijardi dolara, sa stotinama realizovanih projekata u više od 100 zemalja svijeta.
Jedan od čelnih ljudi u Fondu Hesham Ibrahim Al-Waqayan kaže da je Vlada Kuvajta preko Fonda ulagala i u BiH, i to oko 85 miliona dolara, ali ne više od toga, jer već nekoliko godina iz BiH nije došao niti jedan projekat, kojeg bi eventualno podržao Kuvajtski fond za razvoj.
Nafta, ekonomski fondovi, moćne banke i brojni impresivni poslovni centri jasno poručuju da Kuvajćane ekonomija zanima više nego bilo šta drugo. Zbog toga i ne govore toliko o problemima iz prošlosti. Primjerice, Iračku okupaciju Kuvajta iz 1990. godine niko i ne spominje. Čak, kuvajtski Crveni polumjesec do sada je izdvojio oko 200 miliona dolara za pomoć Iraku. Okupaciju, kazat će, nisu zaboravili, ali im je saradnja sa susjedima na prvom mjestu.
Takav odnos kuvajtske vlade doveo je do toga da Kuvajćani žive kao u raju. Njihova primanja danas su među najvećim u svijetu, uz potpuno besplatno školovanje, zdravstvo, ali i razne beneficije. Tako, kuvajtska vlada cijeni čak i ako je žena samo domaćica. Mjesečno će dobiti oko 1.000 kedija (oko 6.000 KM), jer smatraju da ženu treba nagraditi i za posao po kući.
Na crne dane iz iračke okupacije u Kuvajtu možda jedino podsjeća nevjerovatan odnos prema američkom pasošu, koji je u ovoj državi skoro kao neko sveto slovo, a sve zbog zahvalnosti Kuvajćana prema SAD-u, koja je u februaru 1991. povela međunarodnu koaliciju za oslobađanje Kuvajta od Iraka.
I na policama kuvajtskih supermarketa također dominiraju američki proizvodi.
Kada je riječ o građanima Bosne i Hercegovine, njih oko 200 trenutno radi u ovoj bogatom državi. Uglavnom su to ljekari, sportski radnici, inženjeri…, koje Kuvajćani veoma cijene, piše Patria.