[wonderplugin_gallery id=”214″]
Turistički potencijali grad Stoca u kojem se nalazi veliki broj nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine nisu dovoljno iskorišteni, prepuna dojmova na edukativnoj ekskurziji nakon obilaska Stoca zaključila je mlada studentica Filozofskog fakulteta u Zenici Aida Suljaković.
Zenički studenti ovog vikenda su posjetili „Hidžu” Maka Dizdara, najistaknutijeg bosanskohercegovačkog pjesnika u XX stoljeću, Stari grad Vidoški, kamene mostove, mlinice, vodopad na rijeci Bregavi, centar grada gdje se upravo završava obnova Musafirhane uz Carevu džamiju, graditeljski stambeni kompleks Begovinu, srednjovjekovnu nekropolu stećaka, te ostatke građevina iz austrougarskog perioda.
Pun utisaka je i profesor Ahmet Saćkesen, profesor turskog jezika. S punim poštovanjem Saćkesen govori o nekropoli Radimlja i bogumilskom vjerskom učenju o čemu se upoznao tokom školovanja.
„Oduševljen sam i zatečen spoznajom s kakvim kulturno-historijskim bogatstvima raspolaže ovaj grad. Posebno sam sretan što su sačuvani objekti iz osmanskog perioda. Ovom gradu se treba dati mnogo veći turistički značaj. Nije dovoljno samo posjetiti Sarajevo, Travnik, Jajce, Mostar i Počitelj da bi se upoznala ova prelijepa zemlja”, kaže Saćkesen.
Turističko-ugostiteljska ponuda u Stocu od ove godine biće značajno poboljšana. Do kraja maja biće završeni svi radovi na Musafirhani u stogom centru grada. Namjena ovog objekta, kako ističe predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Bekir Isaković, ostat će ista kao i tokom minulih stoljeća. Objekat će biti prilagođen za restoran i petnaest apartmana.
Kako privući, ali i zadržati turiste
Stolac je grad u koji nerijetko svrate turisti iz skoro cijelog svijeta zbog činjenice da obiluje brojnim kulturno-historijskim spomenicima. Međutim, smještajni kapaciteti i ugostiteljska ponuda im ne dopušta da u ovom gradu ostanu duže od par sati.
„Bio je to jedan od dodatnih motiva Islamskoj zajednici da otpočne obnovu ovog objekta 2013. jer se radi o vakufskoj imovini. Graditelj Musafirhane koja je zajedno sa cijelim kulturno-historijskim nasljeđem bila porušena 1993. je silahdar Husein-paša Šarića”, pojašnjava Isaković.
Prošle godine Federalno ministarstvo kulture implementiralo je projekat Evropske unije na obnovi Starog grada, starih kamenih mostova i mlinica na Bregavi. I sama rijeka nudi bezbroj impresivnih slika. Sve to značajno utječe da je i stanovništvo vično lijepoj pisanoj riječi i slikarstvu.
U vrtu pored Bregave zatekli smo profesora sarajevskog Univerziteta Aliju Pirića kako sije proljetna sjemena i razmišlja o osnivanju gradske biblioteke.
„Stolac je grad, nažalost, bez biblioteke. Pokrenuli smo inicijativu da u Staroj gimnaziji koja je sada prazna osnujemo gradsku biblioteku gdje bi mogli organizirati razne kulturne sadržaje”, otkriva nam Pirić.
Kako je gradska administracija opterećena raznoraznim političkim igrama Pirić se i ne nada da će se to ubrzo desiti. Pojasnio je kako bi na taj način Stolac bio otvoren u oba pravca, naučnim radnicima prema Stocu i Stočana prema nauci.
U kompleksu Begovine, s druge strane rijeke Bregave, prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović priprema se za krečenje svoje kuće. Begovina je stambeni kompleks begovske porodice Rizvanbegovića. Izgrađen je početkom XIX stoljeća. Izgradili su ga četvorica braće. Svaki od njih pored svoje kuće izgradio je i zgrade konaka u koje su svraćali putnici namjernici. Ispred kuća i konaka stoljećima je uzgajano cvijeće. Kraj zidova provedeni su mali vodeni kanali. U sobama izgrađeni pravi pravcati hamami. U konacima mihrabi.
U Rizvanbegovića konake skoro cijelo stoljeće svraćali su brojni ugledni stolački gosti. Zahvaljujući razumijevanju i brizi vlasnika kompleks je sačuvan do posljednjeg rata, kada je spaljen.
Njegova obnova traje desetak godina. I još je u toku.
„Begovina je bila kompleks koji je građen s plemenitim osjećajem mjere i zadovoljstva. Bio je to sretan spoj gospodareve želje, arhitektonske vizije i graditeljskog umijeća kakav se rijetko susreće”, kaže Rizvanbegović. Pojasnio je da se u arhitektonskim elementima spajaju iskustva lokalnih majstora sa najboljim znanjima u tadašnjem Osmanskom carstvu.
„Kada se u njoj nešto mijenjalo, mijenjalo se pažljivo i oprezno da bi tako sačuvalo svoju autentičnost”, kaže Rizvanbegović.
Begovina kao potvrda univerzalnog identiteta
Ovaj ugledni profesor rodnoj kući se vraća svakog vikenda.
„Ne bih mogao da ne budem ovdje. Jedino ovdje se osjećam prirodno. Ni ovo gdje sam sada, Begovina, nije moje. Kad bi bilo moje onda ne bi vrijedilo ništa. Kad je naše tek onda vrijedi puno. Želim samo da sačuvam tradiciju koju će neko drugi preuzeti. Želim da Begovina bude potvrda univerzalnog identiteta koji je duboko ukorijenjen u tlo Stoca”, naglašava Rizvanbegović.
Svaki njegov dolazak smatra nekom vrstom novog rađanja i potvrdu otkrića svega onoga što ljepota pruža.
„Od Istanbula do Stoca nemamo nijedan monumentalan i kapitalan arhitektonski kompleks koji je tako kapitalan kao što je Begovina. S takvom sviješću došao sam da živim ovdje, iako sam mogao živjeti bilo gdje, kako bi sačuvali nasljeđe naših pradjedova i kako bi Begovinu učinili prijemčlivom za buduće generacije”, kaže Rizvanbegović.
Očuvanje izvornosti arhitekture kompleksa Begovine on smatra svojom misijom.
„Cijeli dubinski romantični osjećaj onoga što su nam ostavili pradjedovi, od kulture, tradicije, nauke, historije, nigdje u BiH nije sažet na tako malom prostoru kao na Begovini. Stoga bih vaše pitanje šta bi Stolac i šta bi Hercegovina bez Begovine, proširio na pitanje: A šta bi Stambol bez Begovine”, akcentirao je Rizvanebgović.
Prema njegovom mišljenju, proces obnove Begovine sporo teče iako obnavljanje traži mnogo strpljenja i pažnje.
„Treba je faksimilno obnoviti, ne da bude turistička atrakcija već mjesto susretanja plemenitih ljudi. Tako bi dobila na kulturnom i identitetskom značaju. Prije svih, Begovinu bi trebale posjetiti bošnjčke elite”, poručio je profesor.