Navikli smo da žene u rijalitiju otvore dušu i otkriju dosta stvari iz privatnog života, ali ne da to urade i muškarci. Ipak, Bojan Radanović, fudbaler iz Crne Gore, podijelio je sa cimerima u vili svoju tešku sudbinu.
Naime, on je otkrio kako je obolio od opake bolesti, ali i kakve tragedije su ga još pratile uporedo.
– Tada sam imao djevojku koja je bila medicinska sestra. Ona me zvala odmah u bonicu i doktori su me pregledali. Hitno je zakazana operacija i operiran sam. Doktori su mi saopštili da imam tumor testisa. Tumor markeri su mi bili pet hiljada puta veći nego kod normalnog čovjeka. Nakon toga sam došao u Beograd na hemoterapiju, primio sam četiri ciklusa terapije. Doktori su mi rekli da ima nade za mene, jer sam bio mlad i jak. Za golmane je to normalno, možemo poslije toga da imamo djecu. Imao sam ogromne bolove nakon hemoterapije, meso od zuba mi se odvajalo. Cijela porodica mi je pružila podršku, ali ja sam bio pod tolikim bolovima… Nisam mogao više da trpim… Nešto me je tjeralo u šumu, otišao sam i pokušao da se ubijem. Malo prije toga sam izgubio i oca koji mi je bio sve na svijetu. Onda sam stao i rekao imam majku i dvije sestre, ne smijem da se ubijem jer ako i ja odem ko će da se brine o njima. Upalio sam kola, okrenuo i vratio se kući, pričao je Bojan kroz suze.
– Ja sam samo osnovnu školu završio. Sa 16 godina sam bio jedan od najboljih golmana Srbije i Crne Gore i samo sam se tome posvetio. Otac me je u svemu podržavao. Sram da bude moj klub koji je dovodio druge koji su imali pare, a ja sam ostao sa strane, rekao je golman koji nije želio da naglašava o kom fudbalskom klubu se radi.
– Sada sam se oporavio. Svakih šest mjeseci radim testove, sve je u redu. Sretan sam što sam ostao na ovom svijetu, što mogu da zagrlim svoju majku i sestre. Nisam pucao sebi u glavu prvo zbog sebe a onda zbog mame, sestara i porodice. Zahvalan sam Bogu što sam živ, što sam normalan momak i što mogu da stvorim svoju porodicu, otkrio je Bojan i dodao:
– Ja se i dan danas plašim da neću moći da imam porodicu. A meni je to najvažnije na svijetu, završio je on a cijela vila je lila suze..