Mi u BiH imamo državne institucije koje postoje godinama, a koje do sada nisu ništa uradile. Jedna od takvih je, primjera radi, Komisija za koncesije BiH koja postoji 12 godina i u kojoj radi puno ljudi, a koja još nije dala nijednu koncesiju – kaže Mladen Ivanić, predsjedatelj Predsjedništva BiH. Njegov je stav da je potrebno smanjiti javni sektor “i da bi se to uradilo, mora postojati odlučnost vrha”.
Kako saznaje Dnevni list, većina u Parlamentu BiH, u kojoj su Demokratska fronta, SDA i Savez za promjene, odlučna je i već u aprilu iduće godine mogu se očekivati odluke kojima se ukidaju državne agencije, direkcije, komisije i uredi za koje se uopće ne zna što zapravo rade, piše Dnevni list.
Zna se ono drugo – da troše ogroman novac poreznih obveznika, da imaju veliki broj zaposlenika i da se u njima posao može dobiti samo na preporuku stranačkih lidera.
Prema nekim informacijama, oko 40 državnih agencija, direkcija, komisija i ureda godišnje potroši oko 60 miliona maraka, a više od polovice te svote ode na plaće i naknade zaposlenika.
Treba naglasiti da državne agencije, direkcije, komisije i uredi uglavnom sami ne podnose Parlamentu BiH izvješća o svom radu pa se javnost i najviše državno zakonodavno tijelo s njima upoznaje preko revizorskih izvješća.
Svakako da predsjedatelj Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nije slučajno spomenuo Komisiju za koncesije BiH koja je školski primjer nepotrebnih državnih institucija. Sjedište Komisije je u Banjoj Luci, ima sedam članova i još deset zaposlenika. Zbog čega je uopće osnovana, ni dan-danas nije jasno, posebno kada se zna da je davanje koncesija u nadležnosti županija i entiteta.
Prema podacima s portala Komisije, predsjednik je Hamed Mešanović iz Travnika, njegov zamjenik je Milomir Amović iz Sokoca, a članovi su Ivo Andrić iz Živinica, Đoko Slijepčević iz Banje Luke, Mustafa Ramić iz Brčkog, Mensur Šehagić iz Vlasenice i Anto Matić iz Livna. Njihove mjesečne plaće su oko 3500 maraka, a tome treba dodati i razne naknade koje im se isplaćuju iz proračuna. Oni su izdašni i sami prema sebi pa svojim odlukama sami sebi isplaćuju i goleme svote novca za dodatno školovanje i usavršavanje.
Ni Agencija za poštanski promet BiH neće još dugo živjeti. Na plaće zaposlenih godišnje potroši oko 600.000 maraka, a zanimljivo je kako je službeno opisana njezina nadležnost – “ obavlja regulatorne aktivnosti u poštanskom prometu i djeluje u interesu BiH”. Agencijom upravlja Vijeće od tri člana s visokim plaćama uz koje dobivaju i niz naknada. Ova agencija će biti ili ukinuta ili pripojena Regulatornoj agenciji za komunikacije. Inače, nadzor u oblasti poštanskog prometa je u nadležnosti entiteta.
Višak i milioni
Nejasno je što radi, priča se čak i među zaposlenicima, državna institucija “dugog i neobičnog imena” – Ured za harmonizaciju sustava plaćanja u poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju BiH na čijem je čelu Hamdija Čivić. Godišnji proračun iznosi oko 500.000 maraka, a Ured je osnovan prije pet godina s ciljem, kako je objašnjeno, transferiranja i koordinacije sustava plaćanja.
Od ranije postoje zahtjevi da se ukine Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH utoliko više što obrazovanje uopće nije u nadležnosti države. Ova institucija sa sjedištem u Mostaru i uredima u Banjoj Luci i Sarajevu ima nešto manje od 30 zaposlenika.
Prije deset godina osnovana je Agencija za osiguranje u BiH sa sjedištem u Sarajevu. Upravni odbor ima sedam članova, predsjednik je Ranko Šakota, a članovi su Zakira Muratović, Vera Letica, Snježana Rudić, Božana Šljivar, Nusret Čerkez i Ivan Brkić i svi oni dobivaju visoke mjesečne naknade iz državnog proračuna. Direktor s viskom plaćom je Samir Omerhodžić.
Problematična je i Regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH koja ima sjedište u Sarajevu i urede u Mostaru i Banjoj Luci. Njezin godišnji proračun iznosi oko milion maraka, a na plaće i naknade blizu 20 zaposlenika potroši se više od polovice te svote.
Ovo su samo neki od primjera državnih institucija koje su nepotrebne državi, ali gutaju golem novac iz državnog proračuna. Godišnje se potroše i stotine hiljada maraka na zakup prostorija u kojima njihovi zaposlenici sjede i uglavnom se one iznajmljuju kod privatnika metodom izravne pogodbe. Prema nekim, istina neslužbenim računicama, ukidanjem državnih agencija, direkcija, komisija i ureda za koje se ne zna ni što rade BiH bi godišnje uštedjela oko 30 miliona maraka.