Problemi između svekrva i snaha stari su koliko i čovhečanstvo. Obično se i svekrve i snahe žale jedna na drugu svojim bližnjima, a blogerka iz Ajove(Iowe), Keli Grin ,riješila je da otvoreno progovori o svemu sa svojom svekrvom. Ishod koji je dobila nikako nije očekivala.
Svi mi mislimo za sebe da smo dobre osobe, i ja nisam nikakav izuzetak. Vjerujem da imam veliko srce i da ono upravlja svim mojim postupcima. Umijem da budem i dosta šarmantna, što zvuči egoistično ali je istinito. Prilično dobro čitam druge ljude i umijem da im se prilagodim, zbog čega sam ljudima obično simpatična. Ne kažem da me svi obožavaju, ali sam im simpatična.
Zbog svega toga bila sam uvjerena da će me i moja svekrva obožavati. Međutim, vrijeme je pokazalo da ne da me ne voli i ne da joj nisam simpatična – moja svekrva me bukvalno mrzi. Toliko me mrzi da ja više nisam mogla da ćutim. Morala sam da porazgovaram sa njom o tome. I da li da vam uopšte govorim da je prošlo katastrofalno?
Kada sam prvi put upoznala mamu svog supruga, mislila sam da ćemo se sjajno slagati. Bila je uljudna, fina, ljubazna i sve je bilo u redu. Ali nakon što smo se moj suprug i ja vjenčali i dobili dijete, njen stav prema meni se potpuno promijenio. Apsolutno joj se ne dopada moj stil roditeljstva. Kada se vidimo, blago se nasmiješi i pita ono što mora – jesam li za kafu, čaj i to je kraj našeg razgovora. Osjeća se da joj neopisivo idem na živce i neprijatno je kad god provodimo vrijeme zajedno.
Ja čvrsto vjerujem da se sa problemima treba suočiti direktno i ne volim da guram stvari pod tepih. Tako sam riješila da priliku kada je moj muž otišao na poslovni put iskoristim da konačno porazgovaram sa svekrvom. Dok smo sjedile u mojoj kuhinji, ja sam duboko disala i skupljala hrabrost. Pogledala sam je direktno u oči i rekla najglasnije što sam mogla dok mi je glas podrhtavao a oči suzile: “Vi mene ne volite”.
Sve bih dala da sam se sjetila da diktafonom snimim naš razgovor, ali nisam. Ono čega se sjećam je da je u početku insistirala da sam joj draga. Onda sam ja insistirala da mi kaže zašto sam joj to simpatična. Dugo se mučila da smisli nešto, a onda je promucala “pa, umjetnička si duša”.
Najblaže rečeno, bila sam šokirana. Umjetnička duša?! Očekivala sam nešto poput: “Naravno da te volim. Dobra si, imaš ogromno srce i vidim da daješ sve od sebe da budeš najbolja moguća majka i supruga. Ne bih mogla da tražim više i zahvalna sam na tebi”. Eto, to sam htjela da čujem. Htjela sam da znam da je interesuje kakva sam ja osoba, ko sam ja pored toga što sam žena njenog sina.
Ali ona se nije time zamarala. A pored toga što je primjetila moju sklonost umjetnosti, rekla mi je i da zbog mene ona ispada “prava ku*ka” što me je dodatno šokiralo jer se inače ne služi takvim riječnikom.
Nažalost, ništa se nije izrodilo iz tog našeg konflikta. Ne voli me ni mrvicu više nego prije njega. Ali nije mi žao što sam povela taj razgovor. Morala sam. I sekundu nakon što je otišla, pozvala sam muža.
– Upravo sam ispratila tvoju mamu. Rekla sam joj sve što osjećam i da me boli što me ne voli i da nije fer – rekla sam očekujući prekor s njegove strane.
– Drago mi je što si konačno porazgovarala sa njom o tome. Nadam se da ti je sad makar malo lakše. Uvijek sam za to da sa njom pričaš o svemu što te muči – rekao mi je.
Možda me svekrva i ne voli, ali i ne mora da me voli. Jer njen sin me voli, i to mi je više nego dovoljno.