Nijaz Dervišić, predsjednik Udruženja stečajnih upravnika BiH, za naš list tvrdi kako više od 30 hiljada kompanija u BiH ispunjava uvjete za stečajni postupak!
U većini slučajeva firme postoje samo na papiru, dok radnici žive u iluziji da imaju posao, a odavno su bez ikakvih prava i prepušteni sami sebi jer nemaju uvezan radni staž, plaće nisu primili i po 60 mjeseci, nemaju zdravstveno osiguranje… Nedostatak političke volje, nebriga rukovodstva i neuspjele privatizacije glavni su uzroci pokretanja velikog broja stečaja širom BiH, piše Dnevni avaz.
– Prema podacima Centralne banke BiH, na dan 2. februara ove godine bilo je blokirano 68.000 transakcijskih računa pravnih lica. Od toga je 42.000 pravnih lica kojima je blokiran najmanje jedan transakcijski račun. Blokada računa je znak nelikvidnosti, a to je upravo uvjet za stečaj – pojašnjava Dervišić.
On ukazuje i na pogrešnu percepciju samog pokretanja procesa stečaja. – Da se stečaj pokrene na vrijeme, preduzeće bi se moglo revitalizirati. Ali, kod nas je praksa u 95 posto slučajeva da se stečaj pokreće kada se sve izvuče iz preduzeća, kada se rasproda sva imovina. Imamo veliki broj firmi koje nisu blokirane, a nelikvidne su, jer koja god firma ne isplaćuje plaće jedan mjesec, ona je nelikvidna – pojasnio je Dervišić.
Najsvježiji primjer pokretanja stečajnog postupka je preduzeće “Dita” iz Tuzle. Odluka Općinskog suda u Tuzli za pokretanje stečajnog postupka nije naišla na odobravanje radnika. Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata ovog preduzeća, kaže da su problemi u “Diti” počeli 2008. godine i da je tada trebalo krenuti u predstečajne radnje, a ne danas – sedam godina poslije! – Još 2008. godine smo tražili da nas ne vode ni u kakvu avanturu, nego da odmah podvučemo crtu. Lično, a i kao predsjednik Sindikata s Upravom sam se htio razračunati, pa smo 2012. završili u šatorskom naselju, da bi se pojavili strateški partneri i, kao, oni će nam revitalizirati preduzeće, podijeliti plaću. To je bila velika prevara. Životima ćemo braniti imovinu preduzeća, neka plate oni koji su nas doveli do stečaja – kaže Mehmedović.
On ističe da su radnici uspjeli sačuvati imovinu i da nije bilo njih od “Dite” bi ostale samo zidine.
Kakanjski “Rudstroj”, prijeratni gigant u proizvodnji opreme za rudarstvo, procesnu industriju i energetiku, već godinama je nelikvidan, a nije proglašen stečaj. Radnici redovno dolaze na posao, rade, proizvode, a primaju plaću svakih šest mjeseci. Lošom privatizacijom kola su krenula nizbrdo još prije 20 godina, tvrde zaposlenici. Firma duguje ukupno šest, a radnicima čak tri miliona maraka.
U halama preduzeća i danas se odrađuju milionski poslovi, a radnici su na rubu egzistencije. Duguju im 11 plaća, posljednjih deset godina nije im uplaćivano penzijsko i zdravstveno osiguranje, oni koji ispunjavaju sve uvjete za penziju ne mogu dobiti rješenje zbog neredovnog izmirivanja obaveza… Radnici tvrde da je ovo samo dio problema u firmi, koja broji 157 zaposlenika.
Benijaz Smaka, predsjednik Sindikata ove kakanjske firme, kaže da se u njihovom preduzeću nikakvi zakoni ne poštuju. – “Rudstroj” je do 1993. godine bio dio kakanjskog Rudnika mrkog uglja. Tada su ga odvojili kako bi radnici “Rudstroja” postali dijelom namjenske proizvodnje. Svaki od direktora za sobom je ostavljao milionske dugove. Nama bi stečaj možda i dobrodošao, jer imamo vrhunske majstore, imamo mašine, pa bismo se možda i mogli vratiti na pravi kolosijek – kaže Smaka.