“Dok god postoji isprepletenost između tih dviju sfera, nema sreće. Jer, u uvjetima te vrste isprepletenosti nije moguće govoriti ni o postojanju sekularne države. A isprepletenost religijskog i svjetovnoga, crkvenoga i državnoga u BiH je i više nego očita.”
Posljednjih dana se digla prašina i probudila nove-stare probleme, a uzrok tome je sporna izjava reisul-uleme Huseina Kavazovića na skupu u Švicarskoj koja glasi da “nećemo halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio da spriječi da vlah bude na čelu Srebrenice”.
O samom značaju i poruci ovakve izjave, kao i kontekstu u kojem se može tumačiti razgovarali smo sa prof.dr. Slavom Kukićem, sociolog i profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
O samoj dilemi, da je izjava reisul – uleme Kavazovića potpuno nepromišljen potez ili pokušaj namjernog slanja određene poruke u vezi sa predstojećim izborima u Srebrenici, profesor Kukić za Source.ba, izjavio je da je:
“Teško pretpostaviti da prvi prvi čovjek jedne religijske zajednice može nepromišljeno reagirati. Nema, dakle, ništa nepromišljenog u reisovu istupu. Druga je stvar kakve bi posljedice sve to moglo polučiti – i nisam siguran da je reis Kavazović i o tome razmišljao. Nema dvojbi da je sva njegova pamet bila usmjerena na lokalne izbore u Srebrenici – i na kalkulaciju može li i on sam pripomoći da načelnik ovog mjesta bude čovjek kojeg i on sam preferira. Bojim se, međutim, da se s lokalnim izborima priča neće završiti – a i da će se odgovornosti za ono, što bi se i nakon njih moglo događati, pod pretpostavkom da se i dogodi dakako, zbog svojih nedavnih, i krajnje upitnih izjava, teško osloboditi i gospodin reis.”
O samoj kompleksnosti miješanja religije u politiku, ali i politike u religiju, koje sada djeluju uzročno – posljedičnom vezom, da se i u samu politiku ulazi preko vjerskih zajednica, ali i da se u vjerske zajednice ulazi preko stranke, nam dovoljno govori o dubini te veze i rezultatima iste.
O tome koliko je potrebno, dozvoljeno i neophodno da se vjerski poglavari miješaju u politiku, kao i da li je uopšte moguće razdvojiti političku i vjersku zajednicu, profesor Kukić je uvjeren da:
“Dok god postoji isprepletenost između tih dviju sfera, nema sreće. Jer, u uvjetima te vrste isprepletenosti nije moguće govoriti ni o postojanju sekularne države. A isprepletenost religijskog i svjetovnoga, crkvenoga i državnoga u BiH je i više nego očita. Ja, dakako, ne pripadam onima koji je zbog toga bolesni pesimista – onaj koji ne vidi mogućnost izlaza iz te vrste začaranog kruga. No, istodobno pripadam i onima koji vjeruju kako to ne zavisi od vjerskih zajednica. One će, siguran sam, i ubuduće činiti sve kako bi zadržale poziciju neprikosnovenih moralnih, ali i političkih autoriteta. Ali, želim vjerovati da u ovoj zemlji još uvijek postoji kritična masa, koja je sposobna takvom civilizacijskom sunovratu suprotstaviti se – i takvo civilizacijsko zastranjivanje definitivno zaustaviti.”
Iz kojeg razloga se vjerski poglavari nameću na političkoj sceni, odnosno iz kojeg razloga zloupotrebljavaju povjerenje koje uživaju od naroda, te samim time uzimaju sebi za pravo da komentarišu, ali samo određena dešavanja u društvu, profesor Kukić kaže da i sam pravi razliku između vjerskih uvjerenja ljudi i religijskih zajednica kao institucija koje sebi prisvajaju pravo posredovanja između čovjeka i transcedentalnoga.
Iz samog razloga zašto vjerski poglavari selektivno komentarišu zbivanja u našem društvu, profesor Kukić iz svoje perspektive kaže da prema vjerskim uvjerenjima, ako ona istinski postoje, imam odnos istinskoga poštovanja, dok prema religijskim zajednicama, međutim, ima naglašen kritički odnos.
“Da budem krajnje precizan, između vjerskih zajednica i političkih partija ne pravim baš nikavu razliku. U podtekstu i jednih i drugih je želja za moću nad podanicima. Pri tome, religijske zajednice to rade i značajno bezobzirnije – tobože u ime Boga, iako, iskreno govoreći, Bog s tim ima veze koliko i Marko Kraljević, onaj iz narodnih pjesama, s televizijom”, izjavio je profesor Kukić za Source.ba.
Iz same srži funkcije vjerskih poglavara, bitno je napomenuti da je njihova uloga, doprinositi miru, toleranciji, međusobnom poštovanju među narodima, ali ne i određenim izjavama i pred izbore, širiti netrepeljivosti među narodima. Da sama izjava doprinosi širenju netrepeljivosti među narodima ubijeđen je profesor Kukić.
“Jer, ako je on božiji izaslanik na zemlji, ne bi smio praviti razliku među ljudima temeljem toga kako se etnički, konfesionalno, ili na bilo koji drugi način opredjeljuju. Oni su, jednostavno, sa svim svojim osobenostima, posebnostima, specifičnostima i razlikama u odnosu na sve ostale, djeca božija – i to djeca jednog te istog Boga. Pravi li, pak, i pored toga religijski službenik razliku među ljudima, to je samo pokazatelj da njegovo djelovanje i nema neke veze s porukama u svetim knjigama, i da je smisao tog djelovanja razjedinjavanje kako bi se ostvario osobni utjecaj i moć među onima koji slijede istu religijsku matricu koju religijski poglavar, ili religijski službenik uopće, personificira”, izjavio je Kukić za Source.ba.
Ustav BiH je definisao bh. društvo kao multietničko i multikonfesionalno građansko, sa ljudskim pravima i slobodama, ali da bi zaista država mogla uspješno da obavlja svoju funkciju i u skladu sa svojim odgovornostima, država i njena vlada mora biti odvojena od uticaja pojedinaca, različitih društvenih grupa, kao i predstavnika vjerskih zajednica. Stoga da bi i sama država obavljala svoju funkciju, treba i da vjerski poglavari obavljaju svoju dužnost i funkciju u doprinosu pomirenja među narodima i razvoju što većeg stepena tolerancije.
Funkciju i dužnost vjerskog poglavara, opisao je Kukić, iako naglasivši da je u ovome Kavazović prešao crtu.
“Iz perspektive poruka svetih knjiga svakodnevni angažman svakog religijskog službenika morao bi po automatizmu biti angažman razvijanja ljubavi, a ne mržnje, trpeljivosti a ne netrpeljivosti, spremnosti na pomaganje a ne egoizam. Ako, međutim, vjerski službenik, posebice ako je poglavar jedne religijske zajednice, za jedne ljude koristi termine kakvi su, primjerice, „vlasi“ i njima slični, njegova veza s razvijanjem ljubavi a ne mržnje, tolerancije a ne netrpeljivosti je potpuno prekinuta – i on, istinski, prestaje funkcionirati kao božiji izaslanik na zemlji, a djeluje kao ideolog koji se, za razliku od klasičnih političkih ideologa, poziva na Boga. Bojim se da je kritičnu crtu u vezi s tim, svojom izjavom o vlasima, prekoračio i reis Kavazović. I što reći? Jednostavno, neka mu Bog, ili Allah ako mu je tako draže, pomogne”, izjavio je Kukić za Source.ba