Stravična sudbina Rasima Ćufurovića (37) iz Velike Kladuše kojeg su članovi monstruozne porodice Valić više od godinu držali kao roba na svom imanju, ponovo je došla u fokus regionalne javnosti zbog sudskog procesa koji bi ovih dana mogao da dobije epilog.
U potrazi za poslom, Ćufurović je u aprilu 2016. godine došao na njihovo imanje u Draganiću kod Karlovca i tu, pod prisilom i protiv svoje volje ostaje sve do oktobra 2017. godine kada je uspio da pobjegne iz kandži sadista čija iživljavanja je svakodnevno trpio.
Rasima su, nakon mjeseci psihičke i fizičke torture pred čijim posljedicama su ostali zgroženi i najiskusniji ljekari, članovi porodice Valić polumrtvog bacili izvan imanja misleći da mu je došao kraj.
Međutim, on je posljednjim atomima snage uspio da se dovuče do komšija koje su pozvali Hitnu pomoć i spasile ga sigurne smrti.
Rasim Čufurović je jedno od 9 djece Džemile i Ahmeta Ćufurovića iz Velike Kladuše. Nakon preseljenja u Cetingrad Centar za socijalni rad im je, zbog brojnih problema u porodici, oduzeo djecu i smjestio ih u Karlovac.
U novom domu našli su se Ibro, Ćanka, Rasim, Osman, Međida, Međid, Ešef i Emir. Kasnije su jedno po jedno udomljavani u druge porodice.
Najviše sreće od svih je imala Međida, kasnije poznata pod imenom Maja-Paola koja je postala zvijezda hrvatskog Velikog brata.
Ostali članovi ove mnogobrojne nesrećne porodice završili su, skoro svi sa promijenjenim imenima, raštrkani širom Hrvatske.
Jedan od braće, Ešef, koji je pod imenom Ivan Filipović živio u Slunju izvršio je samoubistvo, a Rasim je završio na zloglasnom imanju porodice Valić.
Opis Rasimove, ili kako ga u Draganiću zovu, Ratkove svakodnevice na imanju strave, na kojem su osim domaćina Petra i njegove supruge živjeli još supruge i djeca dvojice njegovih starijih sinova, tjera strah u kosti.
– Tretirali su ga doslovno kao roba. Jednom su dovezli neki crijep kući i istovarivali ga, a Rasim im je pomagao. Onda su odjednom počeli da hrabre jednog dječaka iz svoje porodice, koji je tada imao oko pet godina, da ga tuče štapom i psuje. Rasim je i dalje mirno slagao te predmete, a mali ga je udarao i vrijeđao. Jednom su imali neku feštu, pa bi se skupili neki njihovi prijatelji i tako bi svi skupa pijančili, a onda bi nekome palo na pamet da tuku Rasima.
I tako bi ga tukli i šamarali, što bi ostale silno zabavljalo. Tako bi ga šutirali, a onda bi mu nudili pivo do koga bi dopuzao poput psa. Ljeti bi uglavnom čuvao ovce po cijeli dan, a u večernjim satima bi došao u dvorište i morao da zabavlja njihovu djecu. Na primjer, vozio bi ih na biciklu, a ako ne bi bio dovoljno zanimljiv ili brz, dobio bi batine, priča komšija.
Komšije zbog straha nisu ranije prijavljivali šta se događalo, ali su sve potvrdili policiji, pa su njihovi iskazi, uz onaj Rasimov, bili ključni za pokretanje istrage.
– Prema onome što znam, polomili su mu rebra, lice mu je deformisano od batina, izbili su mu zube i čekićem polomili nokte. Dopuzao je do drugih Roma malo dalje u selu, kod kojih je znao takođe da dolazi. Navodno su ga upravo oni odveli u bolnicu,kaže još jedan od mještana.