– Ja sam imao nesreću da sam bio najteže zahvaćen i da sam prošao kroz pravi pakao ove bolesti. Budi savjesni, nemoj da misliti da virus ne postoji jer možda ćete bas vi završiti ovako kao ja, na najteži način, a onda posle toga ćete cijeniti više neke druge stvari
Aleksandar Dragosavljević je 22-godišnjak iz Dervente koji se trenutno oporavlja na Univerzitetsko-kliničkom centru Banjaluka od težeg oblika Covid-19. Uprkos odličnom zdravlju i mladosti, Dragosavljević je četiri dana bio priključen na respirator i samo zahvaljujući sreći, ljekarima i psihičkoj snazi izborio se sa ovom bolesti.
S obzirom na to da je, kako sam kaže, osoba koja vodi aktivan društveni život, nije siguran na koji način se zarazio novim virusom korona. Prvi simptom bila je temperatura koja se pojavljivala i nestajala tokom prva 2-3 dana, a potom i blagi kašalj, prisjeća se mladić koji je odlučio podijeliti svoje iskustvo sa javnosti.
– Sve u svemu, nije se moglo ni naslutiti da nešto strašno dolazi. Posle tih par dana uslijedio je skok temeperature preko 38C, koju sam spuštao paracetamolom i alterativnom domaćom medicinom do oko 37C, nakon čega je opet rasla. Zatim je uslijedio jaki i suvi kašalj, te ogromna bol u mišićima i umor. To je trajalo još dva dana, tako da šestog dana dolazi do velikog pogoršanja stanja zbog čega me iz Dervente šalju u Doboj gdje brzi korona test pokazuje da sam negativan. Ljekari odlučuju da me vrate kući, dobijam jake antibiotike, čini se sve u redu dok nije došao novi dan kada se ponavljaju iste scene i odlazak u Doboj gdje me zadržavaju na liječenju, kada mi je i potvrđena infekcija virusom korona PCR testom, kaže Aleksandar.
Idućeg, 8. dana, Aleksandra smještaju na intenzivnu njegu gdje ostaje dan i po, ali njegovo zdravstveno stanje je bivalo isto ili gore, piše Derventacafe.
– Devetog dana me hitno odvoze u UKC Banja Luka, sprovode me u šok-sobu jer više nisam mogao disati, pluća više nisu imala dovoljno kiseonika da sama rade i tada me spajaju na respirator puna četiri dana. Tih par dana svašta mi je prolazilo groz glavu, razmišljao sam životu, da li došao kraj ili nije. Mislio sam samo na porodicu, prijatelje… Ja sam bio, po rječima najiskusnijih ljekara UKC-a, u jako teškom stanju i samo je moja psiha, uz njihovo liječenje, to stanje prevazišla i omogućila da sve dobro prođe, kaže Aleksandar.
Dok je agonija trajala bilo je više kriznih situacija, a u nekim momentima dominirao je strah i panika, zbog čega su mu doktori davali jake lijekove za spavanje i smirenje.
Poruka za one koji još nisu svjesni opasnosti
– Kada su me ljekari pitali da li sada vjerujem u koronu, iskreno sam im rekao da nisam vjerovao, ali da sada surovo vjerujem u ovo. Trenutno se još uvijek nalazim u bolnici, jer se posle 10 dana borbe rade završne pretrage. Moje stanje da se stabilizuje dodatno i posle toga očekujem da idem kući, pojašnjava Aleksandar.
Doktore u Derventi i Doboju ne želim da komenatrišem, ali zato želim da se zahvalim cijelom ljekarskom timu UKC-a Banjaluka koji preuzima najteže slučajeve “kovida-19”, kao i njihovim tehničarima koju su bili 24 sata na raspolaganju, kako moralno tako i u svakom drugom smislu podrške.
Na kraju želim da poručim svima da treba da budete svjesni da je korona respiratorni virus koji zahvata pluća i da sve zavisi od toga koga će više da zahvati, a koga manje. Ja sam imao nesreću da sam bio najteže zahvaćen i da sam prošao kroz pravi pakao ove bolesti. Budite savjesni, nemojte da mislite da virus ne postoji jer možda ćete bas vi završiti ovako kao ja, na najteži način, a onda posle toga ćete cijeniti više neke druge stvari. Držite distancu s poznatim i nepoznatim, iako je to teško naročito s poznatim, ali bar sa onim sa kim niste svaki dan nastojte da ne budete u prisnom odnosu. Iako neki pričaju “da to ne postoji”, mogli bi se uvjeriti u nešto sasvim drugo.