Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i potpredsjednik SDP BiH prof. dr. Denisa Bećirovića uputio je otvoreno pismo visokom predstavniku u BiH, specijalnom predstavniku EU u BiH i ambasadorima zemalja svjedoka Dejtonskog mirovnog sporazuma povodom najnovijih neovlaštenih pokušaja nenadležnih organa bh. entiteta RS da ukinu bonske ovlasti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i ruše ključni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma koji garantira sigurnost i mir u državi Bosni i Hercegovini
Ekselencije,
Zloslutni antidejtonski pokušaj organa bh. entiteta RS da dovede u pitanje i u konačnici ukine bonska ovlaštenja visokog predstavnika u državi Bosni i Hercegovini predstavlja jedan od najopasnijih udara na Dejtonski mirovni sporazum u našoj zemlji od 1995. do danas. Riječ je ne samo o pokušaju unutrašnjeg destabiliziranja države Bosne i Hercegovine, već i o puno većim geopolitičkim igrama u jugoistočnoj Evropi. Cilj ove opasne politike separatističkih elemenata iz bh. entiteta RS nije samo eliminiranje bonskih ovlaštenja. Njihov primarni zadatak je eliminiranje dosadašnjeg utjecaja Zapada u Bosni i Hercegovini i postepena transformacija od bonskih ka „moskovskim ovlaštenjima“ u ovom dijelu Evrope. Krajnje vrijeme je da Zapad upali crveni alarm i kaže dosta! Vrijeme je da se konkretno pomogne državi Bosni i Hercegovini i njenoj najmanje dvotrećinskoj većini građana čvrsto opredijeljenoj za punopravno članstvo u NATO-u i EU. Vrijeme je da se preduzmu ozbiljne i konkretne mjere s ciljem zaštite Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH i mira u državi Bosni i Hercegovini.
Jedan od razloga eskalacije Dodikove destruktivne politike je i neefikasna politika stalnog popuštanja i toleriranja antidejtonskih postupaka, kao i njegovog anticivilizacijskog negiranja sudski i planetarno utvrđenog genocida nad bošnjačkim stanovništvom. Negiranje jedinog genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i veličanje zločinaca koji su ga počinili predstavlja crnu mrlju na obrazu cijele Evrope u XXI. stoljeću. Popustljivost prema ekstremistima u Evropi koji ugrožavaju mir i opstanak evropskih država nije nikada donosila dobre rezultate – ni 30-ih godina XX. stoljeća kada je francuski premijer Édouard Daladier izdao demokratsku Evropu i slobodu Čehoslovačke, ni u drugoj deceniji XXI. stoljeća kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron, pred očima cijele planete, državu Bosnu i Hercegovinu, kao najveću žrtvu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, neutemeljeno predstavio u krajnje negativnom društveno-političkom kontekstu. Međunarodna zajednica ne treba ponavljati preskupo plaćene historijske greške i zato se ne smije dozvoliti rušenje ključnih elemenata Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovo transformiranje u neki novi Minhenski sporazum XXI. stoljeća.
Nažalost, Milorad Dodik je definitivno izrastao u najopasnijeg političkog piromana i ekstrema u jugoistočnoj Evropi čiji je separatistički politički apetit postao nezajažljiv. On se, očigledno, više ne zadovoljava samo sa pokušajima oduzimanja nadležnosti države Bosne i Hercegovine, već je sada otvoreno krenuo i u pravcu oduzimanja međunarodnim ugovorom utvrđenih ovlasti međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ukidanje bonskih ovlaštenja visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini je prelazak dejtonskog rubikona. To je put bez povratka koji nikome neće donijeti ništa dobro. Tačnije rečeno, to je početak destabilizacije u ovom dijelu Evrope koji niko neće moći kontrolirati. To je ujedno i in memoriam dva entiteta u državi Bosne i Hercegovine jer bez Dejtonskog mirovnog sporazuma nema ni entitetskog uređenja.
Ekselencije,
Nakon nepunih dvadeset i pet godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nužno je da međunarodna zajednica i njen visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini u primjeni ovog sporazuma u praksi pređu sa terena politike na teren prava. Dok Ustav BiH ne bude usaglašen u svim svojim elementima sa međunarodnim pravom, kao i dok u državi Bosni i Hercegovini djeluju separatisti i ekstremisti koji ugrožavaju mirovni proces, visoki predstavnik treba da se koristi svojim ovlaštenjima koje ima u članu 5 Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma – da bude konačni tumač njegovog sadržaja. Ne treba zaboraviti da su Aneks 10 potpisala oba bh. entiteta, pored Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije koju je naslijedila Srbija, čime su pristali da će prihvatiti to tumačenje pravno relevantnim, a time i za sve strane potpisnice obaveznim. Visoki predstavnik i međunarodna zajednica imaju međunarodnu utvrđenu obavezu i dužnost da pomognu državi Bosni i Hercegovini da postane funkcionalna i demokratska država, da kao međunarodnopravni subjekt može da preuzme sve svoje odgovornosti pred tom međunarodnom zajednicom.
Krajnje je vrijeme da se zaustave pojedini političari iz bh. entiteta RS koji pravno i politički ne poštuje cjelinu Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovih aneksa. Oni selektivno i tendenciozno iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovih aneksa pokušavaju praviti konstrukcije u prilog negacije nezavisnosti i suvereniteta države Bosne i Hercegovine. Njihova očigledna namjera je da stalnim opstrukcijama i blokadama dokažu da Bosna i Hercegovina nije moguća kao država. Ta njihova iluzija skupo košta sve građane i narode naše zemlje.
Očigledno je da separatističke i ratnohuškačke snage u bh. entitetu RS ohrabruje i nekoherentna politika pojedinih predstavnika međunarodne zajednice. Takva popustljiva i neprincipijelna politika ostavila je teške posljedice po državu Bosnu i Hercegovinu. Analizirajući misiju međunarodne zajednice na Zapadnom Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, postavlja se logično pitanje: šta Zapad želi da postigne u ovom dijelu Evrope? Od 1995. do danas pokazao je da želi pacifikaciju regiona; u tome je njegov vojni projekat ostvario dobar rezultat. Nažalost, civilni segmenti međunarodne zajednice (OHR, OSCE) nisu uspostavili ni trajan ni pravedan mir, nisu osigurali istinsku vladavinu prava i efikasno funkcioniranje državnih organa i institucija, nisu stvorili neophodne pretpostavke za normalno egzistiranje suverene države, nisu reformirali političke i društvene strukture u cilju jačanja svijesti o građanskom društvu… Ukratko, nisu stvorili pravne i političke pretpostavke koje bi garantirale trajan mir i jačanje demokratskih snaga koje se zalažu za vladavinu prava i za približavanje evropskim i atlantskim integracionim tokovima.
Ekselencije,
Nakon najnovijeg ataka ekstremnih političara iz bh. entiteta RS na potezu je međunarodna zajednica. Dejtonski mirovni sporazum ovlastio vas je da ga čuvate i brinete o njegovom provođenju. OHR je i uspostavljen upravo da bi imao takav mandat – da očuva i garantira mir i adekvatno provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa kada je to neophodno – i korištenjem bonskih ovlasti. Neefikasnu diplomatiju popuštanja, praznih riječi i birokratskih saopćenja pokušavaju potpuno poraziti i poniziti član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i njegovi vanjski mentori, te su i krenuli u otvoreno rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u njegovom suštinskom dijelu.
Vrijeme je da i predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, iskreno odgovore na pet ključnih pitanja:
Gdje je posljednja linija odbrane Dejtonskog mirovnog sporazuma?
Zašto se EU ne priključi sankcijama koje su SAD opravdano uvele Miloradu Dodiku i njegovim sljedbenicima?
Da li je destruktivna politika Milorada Dodika efikasnija od institucija i mehanizama zaštite koji su uspostavljeni Dejtonskim mirovnom sporazumom i voljom međunarodne zajednice?
Do kada će se tolerirati politika Milorada Dodika i njegovih sljedbenika koji ciljano pokušavaju razarati državu Bosnu i Hercegovinu? Protagonisti takve politike svjesni su da ne mogu naglo i u kratkom roku razbiti državu i zato iz godine u godinu provode politiku “postepenih koraka”. Njihov cilj je da se Bosna i Hercegovina svakodnevno iscrpljuje i uništava, a da to obični građani i ne primjećuju.
Da li u državi Bosni i Hercegovini, ponovno, destruktivna politika, neustavnost i nezakonitost preuzimaju primat nad pravom i načelima ustavnosti i zakonitosti?
Od vas kao od prijatelja Bosne i Hercegovine dobronamjerni građani naše države, kao i prijatelji naše države širom Evrope i svijeta, očekuju konkretne odgovore na ova i slična pitanja. Sadržaj tih odgovora i vaših konkretnih postupaka, bez sumnje, ne tiče se samo države Bosne i Hercegovine već i budućnosti Evrope. Zato preduzmite, napokon, konkretne i blagovremene poteze kako ne bismo ponovno slušali riječi kajanja za neučinjeno kakvih smo se proteklih decenija naslušali. Tim prije što opasnost od destabilizacije ne prijeti samo državi Bosni i Hercegovini već i cijeloj Evropi.