Božo Vrećo bez dlake na jeziku: „Postoji uvriježeno pravilo da samo muslimani mogu pjevati sevdalinku! Za ljude koji me mrze imam najjaču molitvu: ‘Dragi Bože, izvedi ih na pravi put, na put svjetlosti!’ Ljudi me nikad nisu mogli slomiti i neće! Pamtim majčine riječi: ‘Vjeruj ti u sebe, onda i Bog vjeruje u tebe!’ Volim Sarajevo, zato živim tu! Vraćam se svojoj Bosni, kao svojoj majci!“
Vrećo: “Ljudi se boje slobode… Možda nikada nisam prihvaćen zato što nisam musliman. U ovom sam gradu za njih Srbin koji živi u Sarajevu! Osamdeset posto stanovnika misli tako. Volim ovu zemlju i ovaj narod. Ja se za četrnaest godina nisam dokazao ovom društvu. Ja pripadam Bogu ljubavi! Bog je Svemoguć i mi pripadamo samo Njemu.”
Hadžifejzović: “Šokirao si me. Pjevaš pjesme bismillah. Kako ljudi u Beogradu reaguju?”
Vrećo: “Bismilla je alfa i omega! Početak i kraj! Mi pripadamo samo Bogu!”
Hadžifejzović: “Svjestan si da ljudi tebe ne razumiju onako kako ti razumiješ Boga?”
Vrećo: “Ljudi koji su vjernici me razumiju. Fanatike vjernike ja iritiram! Živim ovdje zato što volim. Cijeli svijet je moj. Sve dok je moja majka živa, ja sam tu sa obje noge. Majka je zapravo BiH. Vraćam se zapravo ovoj zemlji kao svojoj majci.”
– Advertisement –
Hadžifejzović: “Zašto si plakao kada je Aladža džamija obnovljena?”
Vrećo: “Plakao sam od radosti! Meni je bilo važno da zapišem stihove o Aladži. Znam kako nastaje svaki taj kamen i on je i moj i tvoj. Niko neće učiniti da drugačije mislim!”
Hadžifejzović: “Zašto si napisao pjesmu ‘Elma’?”
Vrećo: “Djevojčica Elma je moja prva ljubav. Ubijena je u Foči na kućnom pragu. Poslije puno godina sam je usnio i ona meni kaže: ‘Božo, ja te i dalje vidim i čujem kako mi pjevaš!’ Ja sam zapisao taj tekst! To jutro sam imao takvu inspiraciju i Božiji priziv! Jako me boljelo to i boli me i dan-danas!”