Ministarstvo sigurnosti u Vijeću ministara BiH od januara nema ministra, kada je ostavku podnio Nenad Nešić. Tu dužnost privremeno obavlja zamjenik ministra Ivica Bošnjak (HDZ BiH). O imenovanju ministra sigunosti svoju riječ dali su i iz Kancelarije visokog predstavnika u BiH.
Naime, budući da predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto ime Nebojše Vukanovića nije poslala na zakonom predviđene bezbjednosne provjere te da time zadržava status quo, pojavila su se mišljenja ili čak prizivanja da bi to mogao učiniti Krisitijan Šmit.
Razlog za to je da zbog političkog manevrisanja, odnosno pokušaja da se ministarske fotelje „ne dočepa“ čovjek iz opozicije u RS, institucija Savjeta ministara ne funkcioniše kako bi trebalo, a ulazi se i u zonu kršenja Zakona o Savjetu ministara BiH.
Upravo na to se Ured visokog predstavnika (OHR) osvrnuo u odgovoru na pitanje „Avaza“ hoće li Šmit povući ovaj potez i umjesto Krišto uputiti ime kandidata na provjere nadležnim institucijama – SIPA, OBA i CIK.
– U skladu sa članom 14. Zakona o Savjetu ministara BiH, predsjedavajući Savjeta ministara imenuje kandidata za ministra bezbjednosti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja ostavke prethodnog nosioca dužnosti – odgovor je OHR.
Diplomatski i štur odgovor. Ali daje jasne naznake da je Nešićev nasljednik već davno trebao i morao biti imenovan. Zakon tako nalaže.
A, kako to najčešće biva u političkom vrhu BiH, mišljenja su duboko podijeljena.
Dok predstavnici Trojke otvoreno pozivaju Šmita da reaguje i deblokira proces imenovanja ministra bezbjednosti, smatrajući da je riječ o očiglednom kršenju zakona i zloupotrebi funkcije od Krišto, iz SNSD i HDZ stižu potpuno suprotne poruke.
Tvrde da bi intervencija Šmita predstavljala „grubo miješanje“ i „gaženje ustavnog poretka“, iako istovremeno svojim ponašanjem upravo oni ruše pravni okvir države.
Deblokiranje procesa
Međutim, Šmit nema mandat da mijenja Ustav BiH ili da odlučuje umjesto Parlamenta, ali ima prostor da interveniše tako da deblokira proces, kao što je i neke druge do sada, bez da uruši demokratski okvir.
Ako bi umjesto Krišto uputio ime kandidata na provjere nadležnim institucijama i ako one ne pronađu prepreke za imenovanje, prijedlog bi otišao u Predstavnički dom.
Tamo bi se glasalo, ako dobije podršku većine, kandidat postaje ministar. Ako ne, sve ostaje isto.
Na taj način Šmit, ustvari, ne odlučuje o imenovanju, već samo sklanja blokadu s puta. Politička odluka ostaje u rukama zakonodavne vlasti.