Tuga je zavladala selom Potreb, u opštini Tutin, kada je 17. decembra 2024. godine, u 37. godini života, na ahiret preselila Mirela (Pepić) Demirović. Njena iznenadna smrt potresla je porodicu, prijatelje i čitavu zajednicu, koja je Mirelu poznavala kao osobu toplog osmijeha, dobrog srca i neizmjerne posvećenosti svojoj porodici.
Dženaza će se obaviti u četvrtak, 19. decembra, nakon podne namaza na porodičnom groblju u selu Potreb. Ovo malo selo toga dana postat će mjesto tuge, ali i zahvalnosti – zahvalnosti što su Mirelu mogli imati u svojim životima.
Njena porodica, koju je voljela iznad svega, ostala je neutješna. Suprug Nedžib i njihova djeca – Džejla, Alim, Zineta i Mirela – ostaju da čuvaju uspomenu na majku koja im je bila oslonac i uzor. Njeni roditelji, Halit i Hanifa, kao i braća Mirsen i Muhamed, te sestre Azra, Emina i Mirnesa, sa tugom ponavljaju riječi koje se izgovaraju u ovakvim trenucima:
Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.“
– Mirela je bila oličenje dobrote i radosti. I u najtežim trenucima znala je pronaći snagu da nas nasmije i utješi. Nedostajat će nam svakog dana – govore njeni najbliži.
Selo Potreb, poznato po svojoj bliskoj zajednici, okuplja se kako bi pružilo podršku porodici Demirović i Pepić. Svaki kutak sela danas je ispunjen tišinom i molitvama, dok komšije, prijatelji i poznanici dolaze da pruže posljednji ispraćaj mladoj Mireli.
Ovo je veliki gubitak za sve nas. Takvi ljudi se ne zaboravljaju – kazala je jedna od njenih prijateljica.
Mirelina prerana smrt još jednom podsjeća na krhkost života, ali i na to kako jedan život može dotaknuti mnoge. Njena toplina, dobrota i ljubav koju je nesebično pružala svojim bližnjima ostat će urezani u srcima svih koji su je poznavali.
Neka joj je vječni rahmet i spokoj, a porodici sabur u ovim teškim trenucima.