Iako se Bosna i Hercegovina već godinama suočava sa velikom nezaposlenošću, domaći poslodavci sve češće šalju poruku da “nema radne snage” i traže dozvole za uvoz stranih radnika, najčešće s Istoka.
No, iza te tvrdnje ne krije se stvarni manjak radnika, nego manjak volje da se ponude uslovi dostojni čovjeka.
Više od 300.000 osoba u BiH je evidentirano kao nezaposleno, ali uprkos toj brojci, domaće kompanije sve češće zaobilaze domaće tržište rada i okreću se uvozu jeftine radne snage. U januaru je prijavljeno tek nešto više od 2.100 slobodnih radnih mjesta.
Problem nije nedostatak ljudi, već nespremnost poslodavaca da radnicima ponude platu od koje se može preživjeti. Od radnika se očekuje da rade za minimalac, dok troškovi života rastu, a porodice pokušavaju preživjeti s mjesečnim primanjima koja nisu dovoljna ni za osnovne potrebe.
Sindikalni predstavnici poručuju da neće mirno gledati kako se otvaraju vrata za strane radnike pod uslovima koji nisu u skladu s Uredbom o minimalnoj plati i kolektivnim ugovorima.
Paradoksalno, isti oni koji su nekad govorili da će se firme zatvoriti ako se minimalna plata poveća danas traže dozvole za hiljade stranih radnika. Pitanje koje se logično nameće glasi: Ako su firme zatvorene, gdje će ti radnici uopće raditi?
U jednom slučaju poslodavac je nudio platu od 1.000 eura, uz smještaj i ishranu, ali strancima. Sindikati jasno poručuju da bi takvi uslovi bili prihvaćeni i među domaćim radnicima, samo kada bi im se zaista i nudili.