Uznemirujući incident koji se desio 26.oktobra u holu Osnovne škole “Knez Ivo od Semberije”, kada je učenik gađao nastavnicu Danijelu Lazić kamenom u glavu, postao je tema razgovora.
Ovaj nemili događaj pokrenuo je brojna pitanja o sigurnosti u školama i izazvao reakciju nastavnika, roditelja i šire javnosti. Nastavnica koja je postala žrtva ovog napada odlučila je podijeliti svoje iskustvo kako bi potaknula dijalog o važnosti sigurnosti u školama i problemima koji se suočavaju učitelji širom zemlje. Ovo je njena priča.
“Poštovani prijatelji, ljudi dobrog srca i oni koji nagađaju istinu…
Da, ja sam ta nastavnica koju je nepoznati maloljetni učenik, visok, (da sam pomislila da je srednjoškolac), napao ogromnim kamenom od oko 10 -15 cm prečnika, a ne običnim kamenčićem, i to je uradio sa udaljenosti od oko metar, metar i po, i udario me u glavu, ne razmišljajući da je napao na nečiji život. Rečeno mi je da je imao pune džepove kamenja, kao i to da su nađene odbačene makaze u blizini. Cijeli događaj je snimila i školska kamera.
Ja sam ta koja ga nikad u životu, ni u školi nije vidjela, niti mu predavala, niti se srela sa njim jer smo suprotne smjene.
Ja sam ta koju je pomenuti maloljetnik napao bez ikakvog motiva, onako mučki, neočekivano, direktno u lice, ne razmišljajući da može da ubije osobu koja je samo htjela da profesionalno odradi taj poslednji čas, prisustvuje Nastavničkom vijeću i požuri kući da se čuje sa svojim djetetom…
Ja sam ta koja je mogla biti bilo ko, ko se zatekao u školi, možda i neko dijete koje bi se našlo kao i ja u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu. Kažu mi, možda je tako spriječen dalji planirani napad na bilo koga u školi…
Ja sam ta čiji je život bio ugrožen ovim napadom. Možda sam samo imala sreće što sam živa, što možda ne bi bilo da me pogodio u slijepoočnicu ili potiljak.
Žao mi je što se traže motivi, i krivica svaljuje na prosvetare, a ne vidi prava istina u sunovratu društva i porodice u globalu.
Zašto je ovo učinilo to dijete? Zašto je planirao nekome ugroziti ili oduzeti život, pa je ponio taj ogroman kamen?
Ko to zna, možda ni on sam ne zna?! Razloge i krivca neka traže nadležne institucije, a ne da se traže nagađanja i mišljenja neukih i neobaviještenih ljudi po društvenim mrežama.
Ovako nešto se moglo desiti svakome od Vas, i zato moramo da se zapitamo šta mi kao društvo možemo da uradimo da se spriječi poplava nasilja po školama.
Hvala svima i drago mi je što mi se javio ogroman broj poznatih i nepoznatih ljudi, sadašnjih i bivših đaka i poslali mi poruke koje mi u ovom trenutku mnogo znače.
I ja sam mislila da je Ribnikar tamo, negde, daleko. Vidite da nije…”, napisala je nastavnica Danijela Lazić.