Nakon drame u Srebreniku gdje je privedena Selmira Softić ista se oglasila o nemilom događaju te javnosto pojasnila kakvu torturu je prošla. Njena majka govorila je za Crnu Hroniku a njenu ispovijest možete pročitati u nastavku:
– Policajci u Srebreniku su, nažalost, većinom ovakvi — na prste se mogu nabrojati oni koji svoj posao rade kako treba. Živjela sam 13 godina sa čovjekom od kojeg sam trpila psihičko, fizičko i se**ualno zlostavljanje.
Prošlo je 14 mjeseci od razvoda, a ni danas nemam mira, jer preko djeteta nastavlja psihički da me maltretira i manipuliše.
Bivši muž je imao zabranu prilaska i uznemiravanja u trajanju od tri mjeseca. Zabrana mu je izrečena jer je prijetio da će ubiti mog advokata, pa mene, slao prijeteće poruke, kršio zabranu prilaska dva puta, proganjao me nakon razvoda, vrijeđao, pratio…
Kada odem po curicu, sudsku presudu nije poštovao ni jedan dan — već 8 mjeseci krši odluku.
Socijalno i policija su sa svim upoznati, a njihov jedini odgovor je: “Sabur.”
Svaki put kada dođem po dijete, izlaze njegov otac, majka, brat, bratstvo i dolazi snaha. Njegovo fizičko nasilje nije bilo usmjereno samo prema meni — i druge osobe su osjetile njegovu agresiju.
Taj čovjek je nasilne naravi i veliki manipulator. Oni koji su iz opštine Srebrenik znaju o kome govorim.
On nikada nije lišen slobode niti je išta riješeno po pitanju njegovih prijava — ni nakon dva kršenja zabrane prilaska, ni zbog prijetnji kada odem po dijete, ni zbog psovanja i vrijeđanja.
Umjesto da postupaju prema nasilniku, naši oholi službenici su se usudili lišiti mene slobode zbog povišenog tona, odnosno zato što sam odgovarala onako kako su se oni ophodili prema meni — za šta imam i dokaz: snimak od 4 sata na kojem se jasno čuje ko šta govori.
Policijski službenici su slagali da sam ih psovala i vrijeđala, što nije istina — postoji snimak koji sve dokazuje. U trenutku kada su me nasilno zgrabili, razgovarala sam telefonom. Sreća pa postoji dokaz – snimak koji pokazuje pravu istinu.
Nisam dala da me diraju, jer nemaju pravo da me dodiruju niti da koriste silu. Opirala sam se i govorila da me ne diraju, ali su me uprkos tome vukli prema ćeliji. Ispred same ćelije mi je pozlilo i bila sam nepomična. Podigli i unijeli u pritvor.
Poderali su mi jaknu i čizme, zadobile su se modrice po rukama i oguljotine na koljenima. Pretrpjela sam jak šok i stres. Nakon što je policajka došla da me pregleda, odvedena sam na Hitnu, gdje sam primila injekciju, pa vraćena u hladnu prostoriju gdje sam držana od 17 sati do 2 sata iza ponoći.
Advokatu nisu dozvolili da uđe u krug policije — izbacili su ga.
Po izlasku iz pritvora, razgovarala sam sa starijim policajcem, kojem nažalost ne znam ime. Pričao je sa mnom kao sa svojim djetetom, suosjećao i davao podršku. Hvala mu na tome.
U tom trenutku mi je opet pozlilo, počelo je povraćanje i mama i sadašnji suprug su me ponovo odveli na Hitnu, gdje mi je ukazana pomoć.
Moj slučaj neće završiti kao slučajevi Nizame, Inele, Aldine, Amele i drugih. Nastavit ću se boriti za sebe i svoja prava — i ovdje nećemo stati.
Još jednom, hvala svima na ogromnoj podršci – kazala je Selmira, prenosi Crna-hronika.