Kako kaže, država Bosna i Hercegovina ne može “računati” da Srbija snosi kolektivnu odgovornost za udruženi zločinački poduhvat. Stoga, dodaje, ne postoji mogućnost tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije.
Dr. Nevenka Tromp, profesorica na Univerzitetu u Amsterdamu i nekadašnja saradnica MKSJ, početkom januara ove godine kazala je da ne očekuje znatno povećanje kazne Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću – nekadašnjem šefu Službe bezbjednosti Srbije i bivšem komandantu Jedinice za specijalne operacije (JSO). Njena su se predviđanja pokazala tačnim: kazna im je preinačena na petnaest s prijašnjih dvanaest godina zatvora.
Oni su jučer pravosnažno osuđeni na petnaest godina zatvora nakon što je Apelaciono vijeće prihvatilo žalbu Tužilaštva. U pravosnažnoj presudi se terete da su odgovorni za udruženi zločinački poduhvat (UZP), čiji je cilj bio nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva za vrijeme trajanja rata u Bosni i Hercegovini.
U razgovoru za Face TV, dr. Nevenka Tromp je konstatirala da je presuda za UZP korisna na individualnom nivou za Stanišićeve i Simatovićeve žrtve. Kako kaže, država Bosna i Hercegovina ne može “računati” da Srbija snosi kolektivnu odgovornost za udruženi zločinački poduhvat. Stoga, dodaje, ne postoji mogućnost tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije.
– Presuda je važna iz jednog razloga: Krivični sud u Hagu donio je presudu u kojoj su osuđena dvojica srbijanskih službenika. Bez obzira na kaznu i utvrđenje udruženog zločinačkog poduhvata, “velike Srbije”, itd., imenom i prezimenom se navode bosanske, slavonske, srijemske žrtve… Zbog ovoga što su uradila njih dvojica, unuci žrtava mogu podnijeti tužbu za nadoknadu štete od strane Srbije. Kada se dokaže veza sa Srbijom, onda presuda može koristiti nasljednicima da započnu građansku parnicu. To se zove nadoknadna pravda, ne krivična – kaže dr. Tromp za Face TV.
Dakle, sumirala je da je važno što je donesena presuda službenicima Srbijanske bezbjedonosne službe, jer potomci žrtava imaju pravnu osnovu za potraživanje nadoknade štete, ali da otvaranje tužbe nije moguće. Pojam genocid, navodi, promijenio bi sve.
– Ova presuda za otvaranje tužbe pred sudom ne znači. Bila bi potpuno druga stvar da im se presudilo za genocid – kaže dr. Tromp.
Osvrnula se i na Bakira Izetbegovića, lidera SDA, koji je obmanjivao javnost da je revizija tužbe protiv Srbije već u procesu. Podsjećamo, svojevremeno je dr. Tromp, gostujući na Face-u, kazala da je “Bakir Izetbegović znao da Sakib Softić nije legitiman agent za predavanje revizije presude protiv Srbije, ali da ga je poslao i slagao narod”.
– Revizija parnice za genocid bila je 2017. godine. MKSJ se zatvorio u decembru te godine. Bakir je varao narod – kaže ona.
Na pitanje je li jučerašnja presuda definitivni “dokaz” o umiješanosti Srbije u rat u BiH, odnosno možemo li se nadati osudi kolektivnog vrha Srbije na sudskom nivou, dr. Tromp kaže da se moramo sjetiti da je Slobodan Milošević, nekadašnji srbijanski predsjednik, preminuo prije donošenja konačne presude.
– Moglo bi se dokazati da je posrijedi bio udruženi zločinački poduhvat kad bi se tu našla “najvažnija” imena iz Srbije. Milošević je preminuo bez presude. Srbijanska umiješanost se vidi preko presude, ko je sve uključen u udruženi zločinački poduhvat. Zvanično, MKSJ rat devedesetih karakteriše kao “međunarodni oružani sukob”. To je konačna karakterizacija, osim ako se pronađe neki krunski dokaz – zaključuje dr. Tromp.