Milorad Dodik traži kontakt s Putinom i želi otcijepiti entitet RS od Bosne i Hercegovine. Zbog toga je izdat nalog za njegovo hapšenje. Nedaleko od EU situacija eskalira, piše njemački Welt.
Zapravo, Milorad Dodik bi odavno trebao biti u pritvoru. Ipak, do sada se niko nije usudio da ga uhapsi, iako je odgovarajući nalog za hapšenje izdat prije više od mjesec dana. Tako je Dodik iskoristio svoju slobodu da se sastane s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom – i da omogući prijetnje nasiljem njemačkoj državnoj ministrici Anni Lührmann.
Dodik je predsjednik entiteta u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska. Tereti se da pokušava otcijepiti ovaj entitet od ostatka zemlje. U tu svrhu donio je zakone prema kojima pravosudni organi bosanske države i državna policija više ne bi imali nadležnost na teritoriji Republike Srpske. To bi predstavljalo faktičku podjelu zemlje – s nesagledivim posljedicama koje bi mogle ugroziti mir.
„Dodikove prijetnje i konkretni pokušaji da se Ustav Bosne i Hercegovine u Republici Srpskoj naruši čak i silom, graniče s pokušajem puča“, rekao je Christian Schmidt, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, za WELT na marginama Diplomatskog foruma u Antaliji, koji je organizovalo tursko ministarstvo vanjskih poslova.
Schmidt obnaša funkciju koja mu daje široke ovlasti za očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. On može, na primjer, donositi ili poništavati zakone i smjenjivati zvaničnike ako ugrožavaju mir u zemlji – kao što je to slučaj sa ljudima poput Dodika.
Sud Bosne i Hercegovine je pozvao Dodika na saslušanje zbog sumnje da je prekršio Ustav zemlje, što je on ignorisao, pa je zbog toga izdat nalog za njegovo hapšenje. U toj napetoj situaciji, Anna Lührmann je kao predstavnica njemačke vlade doputovala u Bosnu i Hercegovinu – kako bi jasno stavila do znanja da Njemačka neće dozvoliti napade na integritet zemlje.
U Banjoj Luci se sastala s predstavnicima opozicije i civilnog društva. Tamo su joj, prema njenim navodima, predstavnici Dodika prijetili i proglasili je personom non grata. Međutim, Dodik uopšte nema ovlaštenja da nekoga proglasi nepoželjnom osobom, jer entitet nije nezavisna država – iako bi Dodik to volio. Taj incident očigledno je bio reakcija na sankcije koje su Njemačka i Austrija uvele protiv Dodika. Njemu i njegovim najbližim saradnicima zabranjen je ulazak u te dvije zemlje.
“Dodik je proglasio Republiku Srpsku svojom ličnom tvrđavom – uz zahtjev da ga sve sigurnosne snage u njoj brane”, kaže Christian Schmidt. “To je moglo dovesti do konfrontacije – na primjer između lokalne i državne policije”, naveo je Schmidt.
Do toga ipak nije došlo, zahvaljujući promišljenom postupanju i mudroj intervenciji međunarodne zajednice.
U međuvremenu je Ustavni sud Bosne i Hercegovine privremenom mjerom ukinuo separatističke zakone o pravosuđu koje je donio srpski entitet. Međutim, to nije spriječilo moguću eskalaciju: Bosna i Hercegovina se nalazi u najvećoj krizi od rata u Bosni od 1992. do 1995. godine, u kojem je ubijeno više od 100.000 ljudi.
Zbog ozbiljnosti situacije, misija EUFOR-a, evropske zaštitne snage, već je u martu rasporedila dodatne vojne jedinice u Bosni i Hercegovini.
Radi se o kontingentima od 400 vojnika koji bi pojačali evropske zaštitne snage EUFOR-a, koje trenutno broje oko 1100 pripadnika. EUFOR nadgleda mirovni sporazum potpisan nakon rata u Bosni i Hercegovini, a njegova misija je da osigura bezbjedno okruženje i spriječi sukobe.
U središtu pažnje sada je pitanje šta će dalje biti s Dodikom. Nezavisno od naloga za hapšenje, on je još u februaru osuđen na godinu dana zatvora i gubitak funkcije zbog nepoštivanja ustavnog poretka, a na tu presudu je uložio žalbu.
Specijalna državna policijska jedinica SIPA do sada ga nije uhapsila. To se smatra previše rizičnim, jer je Dodik stalno okružen naoružanim tjelohraniteljima. Zbog toga su visoki bh. zvaničici tražili zaštitu EUFOR-a. Ali, prema navodima Euronewsa, Brisel je taj zahtjev odbio – moguće i iz straha od daljnje eskalacije.
Schmidt kaže da razumije suzdržanost EU, jer hapšenje počinilaca krivičnih djela ne spada u mandat EUFOR-a – iako je to stvar tumačenja. On, međutim, ističe i da mogu postojati situacije u kojima se mora spriječiti eskalacija.
“Najbolje bi bilo kada takva pitanja uopšte ne bi ni dolazila na dnevni red”. Nalog za hapšenje se, kaže Schmidt, “ne može jednostavno ignorisati, to slabi vladavinu prava. Dokle god postoji, mora se izvršiti”. Dodaje i: “Sve ostalo je u nadležnosti sudova, tužilaštva i branilaca”.
Način na koji se izražava navodi na razmišljanje o još jednom mogućem scenariju – postizanju nagodbe pred sudom uz obustavu naloga za hapšenje.
Iako bi to moglo biti taktičko rješenje, strateški gledano, Bosna i Hercegovina i dalje stoji pred ruševinama svog komplikovanog ustavnog poretka. Iako je Dejtonski mirovni sporazum iz 1990-ih okončao rat, stvorio je kompleksan politički sistem obilježen etničkim tenzijama i blokadama.
Bosna i Hercegovina je politički paralizirana. U ovakvim uslovima ne može se ni razmišljati o pristupanju EU, iako je iz perspektive Brisela i Berlina to jedini održiv put. U suprotnom, zemlja bi mogla dodatno skliznuti u nestabilnost, što bi vanjski akteri poput Rusije rado iskoristili. Zbog svog položaja, zapadni Balkan se smatra ulaznom tačkom ka Evropi.
Schmidt vidi samo jedno rješenje: promjenu politike u entitetu RS.
“Primjećujemo da je podrška Dodiku u Republici Srpskoj slaba i da njegovi pokušaji polarizacije propadaju”, kaže on.
Višestruki pokušaji da se organizuju masovni skupovi, na primjer, nisu uspjeli.
“Nova orijentacija Republike Srpske putem jače opozicije, koja bi potom preuzela i odgovornost za vlast, mogla bi brzo okončati mnoge od trenutnih kriza”, rekao je Schmidt.
Do tada, odnos prema Dodiku ostaje test sposobnosti Evrope da osigura stabilnost i vladavinu prava u svom neposrednom susjedstvu.