Prošlosedmično sklapanje Ugovora o strateškom partnerstvu između srbijanskog ”JAT-a” i kompanije ”Etihad Airways” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UEA), što je najava investicija vrijednih 100 miliona dolara u zračni saobraćaj Srbije, ima simboličnu vrijednost jer nagovještava novu investicionu strategiju na Balkanu koja Srbiju vraća u samo središte interesiranja i utjecaja u regiji.
Dugo očekivane investicije u ovom dijelu svijeta, kako u razgovoru za agenciju Anadolija tvrde relevantni regionalni ekonomski analitičari, mogu imati i stanovite političke reperkusije.
Analitičar Bečkog instituta za financije, istinski autoritet na području ekonomije i jedan od najboljih poznavatelja ekonomske situacije u zemljama jugoistočne Evrope, dr. Vladimir Gligorov, kazao je u razgovoru za agenciju Anadolija kako se pitanje političkog utjecaja u Srbiji kroz investicije ”sada razrješava”.
”Sve zavisi od toga o kojim investicijama i investitorima je reč. Kada dobijete kredit od druge države ili kada državna preduzeća ulažu, naročito u strateške grane poput energije ili hrane, tu svakako ima određenih političkih kalkulacija i ciljeva. Ako odete i tražite kredit o države, recimo, praktično iz budžeta ruske države, svakako politički motivi igraju ulogu. No, s obzirom na političku orijentaciju Srbije, ne bi se moglo reći da je to politički pritisak ili uslovljavanje. A da je reč o održavaju prijateljstva i bliskosti, sigurno jeste”, komentira Gligorov, aludirajući na sveprisutnije ruske i arapske investicije u Srbiji.
Ekonomski analitičar Igor Gavran iz Sarajeva kaže da je Srbija apsolutno dominantna u regiji u smislu privlačenja stranih investicija, a i pogledu kvaliteta tih ulaganja
”U Srbiji imamo ogroman niz ulaganja koja su upravo u domenu proizvodnje. Počevši od autoindustrije pa nadalje”, komentira Gavran.
Iako ističe kako je priliv stranih investicija na Balkanu dosta skroman u odnosnu na bolja vremena iz prošlosti, analitičar Gligorov se slaže da bi u budućnosti moglo doći do većeg obima direktnih stranih investicija, posebno u Srbiju.
”Investicije bi mogle doći iz zemalja koje imaju suficite u razmeni s inostranstvom. To su iz Evropske unije (EU) uglavnom Nemačka i Austrija koji s trenutno najviše zainteresovani za taj prostor. Izvan toga, verovatno je tu i Rusija, ali Rusija ima ograničen interes kad je reč o energiji i bankarstvu. Mnogo manje kad je reč o industriji”, dodao je Gligorov, napominjući da obim investicija u budućnosti, ipak, zavisi od ekonomskog rasta zemalja regiona koji nije obećavajući.
Prema njemu, arapske investicije stižu u Srbiju jer Arapi moraju negdje plasirati svoje suficite. Posebno ih zanimaju strateške investicije u energiju, saobraćaj…
”Tu je Srbija interesantnija od drugih, jer je to naprosto najveće tržište u ovom regionu. Posebno kad je reč o zemljama izvan EU. Tako da Srbija, razumljivo, interesantna kao destinacija za ulaganje, ali i kao destinacija iz koje bi se kasnije gledalo na celi region. To je na neki način normalno”, objasnio je ugledni stručnjak.
Hrvatski ekonomski analitčar Damir Novotny primjećuje da su u Austrijanci jako aktivni u regiji, ali da kao snažne partnere u budućnosti vidi i Turke.
”Turci se pojavljuju kao investitori. Mi ih vidimo kao investitore u Hrvatskoj u nekim bankama, u turizmu, proizvodnji građevinskog materijala… Imamo dosta turskog interesa za investiranje u region”, govori on, dodajući da se, s druge strane, Rusi fokusiraju na energetske projekte, a manje u prerađivačke projekte.
I analitičar Gligorov primjećuje da i Turska ima potencijale i interese za ulaganje na Balkanu, te da ih ”interesira investiranje u infrastrukturu”.
Novotny vjeruje da će ulazak Hrvatske u EU imati snažan utjecaj za cijelu regiju u ekonomskom smjeru.
”To smo već vidjeli u članstvu drugih zemalja koje su u EU ušle 2004., odnosno 2007. godine. Tada je došlo do efekta prelijevanja investicija. Očekuje da će se u narednim godinama to desiti i u ovom regionu. Ne odmah, u prvim, godinama, a u narednih pet do deset godina sigurno. To je učinak koji možemo očekivati i na BiH i u kontekstu približavanja EU, ali prije svega u kontekstu blizine EU. Nemoguće je biti blizu tako jednog velikog tržišta, a da nema prelijevanja investicija i utjecaja na ekonomiju”, govori Novotny za agenciju Anadolija.
Energetski sektor na meti Rusa
Bivši federalni premijer i generalni direktor “Elektroprivrede BiH” (EPBiH) Edhem Bičakčić, inače poznati stručnjak u oblasti energetike kaže za AA da se investicije u energetski sektor BiH tek trebaju očekivati i da tu svoju šansu posebno traže opet Rusi.
”Energetskih resursa na jugoistoku Balkana ima još uvijek dosta neiskorištenog, od BiH peko Crne Gore do Makedonije i Srbije. Zakonski okvir u zemljama bivše Jugoslavije je prilično ujednačen, a poticajne cijene najbolje u Srbiji i na Kosovu. Investitori u energetski sektor najčešće dolaze iz Austrije, Slovenije, Njemačke, Italije, pa i Turske. Ali, zapaža se značajno interesovanje ruskih investitora. Obzirom da su ušli u cijelosti u sektor nafte na ovom području, moja procjena je da će Rusi uskoro značajnije nastupiti i u sektoru električne energije. Rusi žele ostvariti značajnije investicije u sektoru energije”, dodao je Bičakčić, ističući da su, pak, investicije Arapa u energetski sektor BiH simbolične.
Kako tvrdi bh. analitičar Eldar Dizdarević, primijetan je dolazak ruskog kapitala.
”Tu su ”Zarubrežnjeft”, ”Sberbank”…Kad je riječ o preostalim investicijama u BiH, investitorima bi svakako trebao biti interesantan gasni i energetski sektor. Tu su, pored Rusa, zainteresirani i Nijemci i Austrijanci”, kaže Dizdarević, vjerujući da će se ekonomska prisutnost odraziti i na politiku po onoj ”čija ekonomija tog i politika”.
Iako je površinom manja od BiH, po investicijama je Crna Gora značajno ispred BiH.
Crnogorski ekonomski analitičar dr. Vasilije Kostić kaže da je, ipak, danas situacija bitno drugačija nego unazad samo pola decenije.
”Rast globalne ekonomije i investicioni tokovi bili su daleko snažniji i dostizali rekordne nivoe. Preko noći ekonomski i finansijski tokovi su se promijenili, pa ni za investiranjem u Crnu Goru ne postoji onoliko interesovanje. Podsjetiću da je Crna Gora bila lider po prilivu stranih investicija per capita u Evropi. Samo u periodu 2006. – 2009. ukupne direktne strane investicije iznosile su preko 3 milijarde eura. Rast direktnih investicija pratilo je povećanje broja stranih firmi u Crnoj Gori. Distribucija investicija, uz sektor turizma i finansija bila je značajna i u sektor industrije nakon privatizacije Elektroprivrede. Udio poljoprivrede je i dalje mali (2%). Sektor građevinarstva još uvijek ne pokazuje znake oporavka, dok se sektor usluga postepeno vraća na nivo prije izbijanja globalne ekonomske krize. Među investitorima je i dalje prisutna dilema: da li da ulažu ili čekaju bolja vremena, imajući u vidu dubinu svjetske krize?”, analizira Kostić.
Ipak, pojasnio je, investiranje u Crnu Goru nije prestalo. Imajući u vidu da se investiranje u par zadnjih godina kretalo na nivou od oko 12 posto GDP ne može se govoriti o slabom prilivu.
”Naprotiv, Crna Gora i dalje ostaje interesantna za strano investiranje, ali razumljivo u mnogo realnijim iznosima, imajući u vidu prije svega uticaj globalne ekonomske krize. Poznato je da je najveći investitor u Crnu Goru Ruska Federacija pa potom Italijani, Mađari, Švajcarci Austrijanci, Britanci, Kiprani, Turci, UAE i drugi”, kaže Kostić, te nastavlja:
”Najveća šansa Crne Gore kada je u pitanju investiranje su njeni prirodni resursi – njena prelijepa priroda – turizam, vodni, energetski i drvni potencijali, a za strane investitore osim navedenog može biti jako interesantna putna i energetska infrastruktura. Pored toga ovih dana se priprema tender za istraživanje crnogorskog podmorja (naftna istraživanja)”, rekao je Kostić, dodajući da se pitanje stranih investicija mora precizno definirati ili se, u protivnom, mogu se desiti velike zloupotrebe koje uvijek padnu na leđa države odnosno građana.
(Source.ba)