Živjeli godinu dana u mraku, nikada nisu slavili rođendan | | Bh-index

Živjeli godinu dana u mraku, nikada nisu slavili rođendan

Region    Datum: 13.11.2019.    
Autor: Blic.rs

Foto: Blic.rs



Nikada nisu slavili nijedan rođendan kako to njihovi vršnjaci rade, u društvu i sa drugarima iz razreda, uz tortu, a nikada nisu bili ni na moru.

Marija (14) i njen tri godine stariji brat Igor, maturant Srednje tehničke škole “Jožef Šinković” u Bačkoj Topoli, i ovu zimu provešće zajedno sa ocem u jednoj sobi jer nemaju novca da zagriju kuću.

Iako već tinejdžeri, brat i sestra primorani su da spavaju na dječjim krevetima na sprat u sobi koju njihov otac Petar Savov (47) jedva uspjeva da ugrije. Kada se ujutru spremaju za školu, iako još zima nije ni počela, mora da im uključi i kvarcnu peć, ali ona znatno uvećava troškove za struju koji se iznova gomilaju. U septembru su bili u mraku zbog duga za struju, a to nije bilo prvi put da su djeca učila uz svijeću.

– Kada su nam se roditelji razveli, živjeli smo sa majkom, ali smo 2015. odlučili da dođemo kod tate. Iste godine on je ostao bez posla i nije mogao da plati dug za struju. Isključili su nam je i više od godinu dana smo bili u mraku. Tata je uspio da plati dug, ali uvijek stignu novi. Jako se trudi da nama bude što bolje – kaže Marija.

U urednoj staroj kući, u kojoj se još uvijek nalazi namještaj koji su u prošlom vijeku kupili njihovi baka i deka, Marija i Igor imaju zasebne sobe, ali u njima mogu da uče i provode vrijeme jedino kada vremenske prilike dozvoljavaju, ljeti. Kuća nije izolovana, prozori i vrata su stari, a mala peć, kreka, jedva da ugrije predsoblje u kome se nalazi.

Od kada je ostao bez stalnih primanja, samohrani otac povremeno zaradi koji dinar na građevinskim poslovima kao pomoćni radnik. Dvije godine je sa djecom bio bez ikakvih primanja. Od kako je korisnik socijalne pomoći, i uz dječji dodatak, vjeruje da će polako riješiti zaostale dugove. Dugo ga je bilo sramota da traži pomoć, ali zbog djece više nije imao kud.

Sve bi u kući Savovih bilo lakše kada bi sveli račune na nulu, ali to je za sada nemoguće jer su osnovne potrebe Marije i Igora njihovom ocu preče od svega i zato mu nikada ne pretekne za komunalije. Niko od njih ne želi da izgovori, ali Marija i Igor žive veoma teško.

– Tata uvijek smisli nešto i napravi nam ručak. Volimo da nam kuva. Dobijamo i dva hljeba kada radi Narodna kuhinja i nešto hrane, ali mora da se dokuva još neko jelo. Kada tata nađe posao, brat je uz mene i pomogne mi – kaže Marija.

Skromni, dobra djeca i đaci, na pitanje šta im je potrebno, odgovaraju: “Ništa, osim računara zbog školskih obaveza”.

Igoru je kompjuter neophodan jer se školuje za elektrotehničara računara, dok bi i Marija kao većina njenih vršnjaka voljela da ga ima.

– Volim fudbal i treniram ga na fudbalskoj akademiji u Bačkoj Topoli. Brat je pokušao da popravi polovne kompjutere, ali ne vrijedi, ne rade. U školi smo dobri, trudimo se – kaže Marija i dodaje da se za garderobu još nekako snađu, ali im obuće uvijek manjka jer je brzo prerastu ili se pohaba.

Nikada nisu slavili nijedan rođendan kako to njihovi vršnjaci rade, u društvu i sa drugarima iz razreda, uz tortu, a nikada nisu bili ni na moru.

– Sjetimo se da nam je rođendan. Ali rođendane nikada nismo slavili. Nemamo uslova za to – stidljiv, kakav je, jedva je izgovorio Igor.

Brat i sestra maštaju o tome da njihov otac ima kosilicu da bi uredili dvorište kako priliči. Voljeli bi da okreče kuću, i da stari vodokotlić koji pada zamijene novim. U njihovom kupatilu iz svih cijevi kaplje voda.

Dug je spisak svega što nikada nisu imali, ali jedino što ovoj djeci sigurno ne manjka su očeva ljubav, podrška i želja da ih izvede na pravi put.

– Želim da ih iškolujem, a dok imaju mene gladni neće biti jer za njih, ako ništa drugo, ručka mora da bude. Djeci je bilo jako teško kada godinu i po dana nismo imali struju. To smo izmirili, ali stižu novi računi, a treba deci za zimu obezbijediti obuću i hranu – kaže Petar.

Savovi su dužni oko 25.000 dinara za račune, mada su im ukupna dugovanja veća jer je Petar morao da se zaduži i kod prijatelja koji znaju da će čim bude mogao vratiti dug.

– Dobra su mi djeca jako. Skromni su i volio bih da mogu više da im pružim – ponosan je na Mariju i Igora otac Petar.

Marija i Igor sa ocem Petrom maštaju da imaju novi “smederavac” ili kaljevu peć i da im cijele godine bude toplo.

– Meni ništa ne treba, samo da me služi zdravlje, da budem što duže uz svoju djecu dok se ne osamostale i ne steknu svoj hljeb. Oni su oduvijek bila na prvom mjestu. Moja su snaga i dok god budem mogao, stajaću uz njih. Volio bih da mogu da im organizujem rođendane, ali nisam uspijevao do sada. Istina, mnogo smo siromašni, ali mnogo se volimo – kaže otac.

Kako da pomognete

Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu djeci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun Blic fondacije: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u evrima; 10221949711 84 – za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, Societe Generale Srbija, Beograd.


Komentari

NAPOMENA!: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Bh-index portala. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Bh-index zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Bh-index nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.