Htjeli su otkriti šta je uzrok takvoj reakciji. Isprobavali su na meni brojne terapije, ali, nijedna nije djelovala. U očima prisutnih vidio sam beznađe. Njihov pogled kao da je govorio: Ovo je kraj! Zaista sam bio prestrašen. Mislio sam da ću umrijeti, ugušiti se. Jedina utjeha bila je doktorica Mrehić i njena samouvjerenost.
Urtikarija – alergijsko kožno oboljenje, nije nimalo bezazlena bolest. Teško joj se otkriva uzrok i medicina nema lijeka kojim bi odgovorila na simptome koje polučuje niti je izliječila u potpunosti. Ja sam možda i revolucionar po ovom pitanju, jer sam, na svojoj koži isprobao lijek iz prirode. Zahvaljujući tom lijeku, danas sam živ i zdrav, kaže Adi, tinejdžer iz Maglaja, piše Aura.
Rijetke su biljke koje su tako dugo prisutne u narodnoj medicini posebno među ruralnim stanovništvom kao što je čuvarkuća. Još u spisima sačuvanim iz 9. vijeka, kada nije bilo konvencionalne medicine, u odredbama koje potiču od Karla Velikog u kojima se seljanima nalaže uzgoj 72 važne biljke, u završnom poglavlju stoji: “Svaki seljak treba imati čuvarkuću na svojoj kući”.
Radi se o biljci koja dobro uspjeva u našim krajevima i može se lako uzgojiti u dvorištu ili saksiji. Njena ljekovita svojstva su mnogobrojna. Najpoznatija primjena čuvarkuće je kod bolova u uhu, no, kroz ispovijest mladog maglajskog umjetnika Adija Softića, na čuvarkuću ćemo baciti jedno posve novo svjetlo.
Današnja nauka ulaže ogromne napore u potrazi za pravim lijekom protiv alergija, pa bi ova priča mogla biti putokaz ka patentiranju novog lijeka.
– Vjerujem da će moja priča pomoći mnogima jer, čuvarkuća je biljka bez nuspojava, može je koristiti svako. Pritom, lako ju je nabaviti. Meni je pomogla da izliječim tešku alergiju, a svjedoci smo da su danas, alergije najprostranjenija bolest – kaže na početku našeg razgovora Adi.
O kakvoj je alergiji bila riječ?
– Urtikariji, tako su barem ljekari zaključili. Bilo je to 1. maja, 2005. godine. Sjećam se kao da je juče bilo. Sjedio sam s roditeljima, gledao TV. Odjedanput me počela obuzimati neka nelagodna vrućina. U ušima zujanje, u očima magla. Nesvjestalo mi se. Stezanje u prsima, grlu. Gubitak daha, užasna panika da ću umrijeti.
– Roditelji su mi izmjerili temperaturu. Bila je izuzetno visoka i nije prestajala rasti. Uhvatila me groznica. Mislili smo da je u pitanju gripa. Čak su i ljekari u JU Dom zdravlja Maglaj, pri prvom pregledu posumnjali na gripu. Simptomi su bili “tu negdje”. Dobio sam antibiotike, penicilin…malo se situacija smirila. No, pet dana poslije, znatno se zakomplicirala.
Kako se manifestirala ta komplikacija? Simptomi?
– Počeli su mi oticati zglobovi i vrat, zatim su se po cijelom tijelu razlili nekakvi čudni plikovi. Apsolutno cijelo tijelo je oteklo, kao kada vas pecne bumbar. Pritom sam imao osjećaj hladnoće i ukočenosti, usne su takođe otekle, drhtavica nije prestajala. I užasno me svrbilo, bio je to zaista iritantan svrbež. Tada su mi i dijagnosticirali urtikariju. Vrsna pedijatrica Azra Mrehić sa kompletnim osobljem Doma zdravlja Maglaj, dva dana je bdjela nadamnom. Inače nije slučaj da se pacijenti zadržavaju u Domu zdravlja, ali kako mi nije prestajalo gušenje, a na insistiranje mojih roditelja, nisu me puštali kući. Htjeli su otkriti šta je uzrok takvoj reakciji. Isprobavali su na meni brojne terapije, ali, nijedna nije djelovala. U očima prisutnih vidio sam beznađe. Njihov pogled kao da je govorio: Ovo je kraj!
– Zaista sam bio prestrašen. Mislio sam da ću umrijeti, ugušiti se. Jedina utjeha bila je doktorica Mrehić i njena samouvjerenost. Ona nije odustajala od mene.
Kako se bolest dalje razvijala?
Pa, s roditeljima sam stigao do Kantonalne bolnice u Zenici. Potvrdili su dijagnozu doktorice Mrehić – urtikariju. Nažalost, nisu uspjeli odgonetnuti šta ju je uzrokovalo. Tako sam poslan kući, uz onu klasičnu terapiju – kalcij i tablete flonidan. Teška je spoznaja da ste alergični, a ne znate na šta. Šta je okidač alergije i šta trebam izbjegavati? Neku određenu hranu ili…
Pomogla vam je alternativna medicina?
– Da, mom ocu Enveru su ljekari savjetovali da zaviri u neku knjigu koja govori o alternativnim metodama liječenja te da, uz kalcij i flonidan, koristimo i neki biljni pripravak. Roditelji su se odlučili za čuvarkuću. Istraživali su, konsultovali se sa rodbinom, prijateljima.
U kojem obliku je korištena čuvarkuća?
– Roditelji su cijedili listove čuvarkuće. Taj sok smo dodavali u običnu vodu koju sam pio svakodnevno. Ubrzo su se simptomi počeli povlačiti. Izbacio sam tablete iz terapije, ostao samo na čuvarkući. Najlakše ju je oprati i smiksati u blenderu. Takođe, može se pokiseliti u mlakoj vodi i poslije tu vodu piti. Ne znam kako je djelovala, ali, očistila je moj organizam. Zvanično sam bio izliječen i osjećao sam neizmjernu sreću što postoji priroda i što mogu normalno živjeti. Čuvarkuća mi je vratila djetinjstvo, zdravlje, život…Savjetovao bih vašim čitateljima da listove čuvarkuće dodaju u salatu, to je izvrsna kombinacija.
Bolest se ipak vratila?
– Nažalost, jeste. Dvije godine poslije, isto, iz čista mira alergija je buknula. Čim smo primijetili prve simptome, uključili smo kalcij i čuvarkuću. Stanje se brzo smirilo. Ovoga puta čak nisam ni ljekaru išao.
Zdravlje danas?
– Izuzetno dobro. Alergijama nema nikakvog traga. Ne koristim nikakve lijekove, čak i prehlade tretiram isključivo pilećim supama, domaćim sokovima i čajevima. Čuvarkuća je naravno na prvom mjestu. Preporučio bih je svima, i zdravima. Toj biljci treba spomenik dići. Nepravedno je zapostavljena. Osim toga, izbjegavam masnu i slatku hranu. Energije imam za izvoza…