Za razliku od brojnih poniženja koje ovdašnji pacijenti ‘u pravilu’ doživljavaju u domaćim bolnicama, ovdje su je dočekali rad, red, nasmijana i ljubazna lica… Doduše, ne znamo da li je ovakav red zaveden otkako je Sebija Izetbegović zauzela mjesto direktorice Opće bolnice, ali njena priča svjedoči da sve, ipak, može biti potpuno drugačije, dostojanstvenije i ljepše…
Na adresu DEPO portala stiglo je pismo sarajevske pacijentice (ime i prezime poznato redakciji) koja je, zatečena neuobičajenim odnosom ljekara i medicinskog osoblja, te tretmanom koji joj je pružen tokom hirurške intervencije u Općoj bolnici u Sarajevu, svoje iskustvo željela podijeliti sa javnošću…
Pismo prenosimo u cjelosti:
“Posljednjih dana u medijima vlada hajka na Opću bolnicu, ali morala sam se oglasiti tim povodom, jer sam nedavno imala iznenađujuće pozitivno iskustvo s tom bolnicom.
Vodeći se ranijim iskustvom u javnim zdravstvenim ustanovama u kojima sam doživljavala svašta: od namrgođenih sestara, doktora koji nemaju vremena ni da vam pogledaju u karton i vide da ste alergični na lijek, pa do pogrešnih dijagnoza, odlučila sam se oglasiti povodom, po meni, jedinog svijetlog primjera koji sam doživjela.
Naime, usljed zdravstvenih problema ljekari su mi rekli da je operacija jedino rješenje. Slušajući preporuke ljudi koji su imali sličnih zdravstvenih problema, odlučila sam operaciju uraditi u Općoj bolnici. I nisam pogriješila.
Prvi pozitivan utisak bio je susret s ljekarom u kabinetu koji mi je detaljno objasnio proceduru te odmah zakazao operaciju. Također, medicinska sestra koja radi na prijemu knjižica bila je jako ljubazna, i moram napomenuti da nisam imala nikakvu “štelu”, a ni pri jednom posjetu nisam čekala duže od 10 minuta, pa me je organizacija rada ugodno iznenadila. Prvi put sam se u jednoj javnoj zdravstvenoj ustanovi osjećala kao čovjek i tako su me i tretirali.
Kada je došao dan odlaska u bolnicu, sestre koje rade na recepciji bile su jako prijatne, objasnile mi proceduru i detaljno me uputile gdje treba da idem i šta da radim. Pri dolasku na hirurško odjeljenje glavna sestra me je dočekala sa osmjehom, pružila mi ruku i upoznala se sa mnom, a ja sam još jednom ostala šokirana.
Čim sam se smjestila, doktor je odmah došao i objasnio mi proceduru još jednom, šta mogu očekivati, koliko će trajati oporavak… Jednostavno, ulio mi povjerenje i odagnao strahove. Operacija je protekla bez problema i oporavak je bio lak i bezbolan, te sam kući bila otpuštena nakon nekoliko dana.
Rad medicinskih sestara na ovom odjeljenju posebna je priča. Srećom, ja nisam bila težak pacijent, ali su ostale pacijentice koje su bile sa mnom u sobi zahtijevale ozbiljniju njegu. Sestre su ih obilazile svakih 20-ak minuta, uvijek imajući riječ ohrabrenja za njih, bez namrštenih lica ili prigovaranja. Čak sam bila svjedok situaciji u kojoj starica sestri nudi novac, a ona ga odbija i vraća u pacijenticin neseser!
Nakon prečestih negativnih iskustava koje građani doživljavaju po bolnicama, domovima zdravlja i ambulantama, a čemu svjedočimo gotovo svakodnevno, jasno vam je zašto sam ostala šokirana ovakvim tretmanom i zašto sam imala potrebu stati u odbranu Opće bolnice.
Ne ulazim u to da li je ovaj sistem rada i pristupa pacijentima oduvijek bio primjenjivan u ovoj bolnici, ali ja kao pacijent zaista nemam šta prigovoriti ni organizaciji ni tretmanu, stoji u pismu ove Sarajke.