Brano Vučetić, koji je kao dječak preživio strahote rata, kroz svoju priču osvjetljava sudbinu srpskog naroda u Podrinju i Birču. Njegove uspomene na tragediju koja ga je zadesila svjedoče o gubicima koje su zarobili mnoge porodice tog doba.
Deveto godišnji Brano Vučetić bio je svjedok brutalnosti rata u Bosni i Hercegovini, kada su se raspali odnosi između naroda. Upravo u tom vremenu, dok je živio u selu Bjelovac kod Bratunca, počele su se događati tragedije koje će mu zauvijek promijeniti život.
U razgovoru za Srpskainfo, Vučetić se prisjeća stravične noći kada su mu bošnjačke snage iz Srebrenice ubile majku. “Napravili su zasjedu i ubili su mi majku u kombiju koji je prevozio isključivo civile. Tu je ubijeno još 7 srpskih civila, a još 7 je ranjeno,” ističe on. Ova su sjećanja za njega uvijek prisutna, jer su mu donijela bolne gubitke u najranijem djetinjstvu.
Samo tri mjeseca nakon gubitka majke, sudbina je ponovno udarila. Tokom napada na njegovu porodicu, izgubio je oca i brata koji je imao 17 godina. “To je bio opšti napad. Pored mog oca i brata, ubijeno je 68 mještana Bjelovca,” pojašnjava Vučetić. Ovaj događaj iz crne prošlosti svjedoči o strašnoj stvarnosti rata.
U tom istom napadu, bošnjački vojnici su bacili bombu u kuću gdje se Brano nalazio s još dvoje djece. “Bio sam ranjen, a zatim su nas, djecu, vezali i odveli u zarobljeništvo. Tamo su nas tukli, prijetili klanjem i tjerali na razne fizičke poslove. Imali smo minimalno hrane i vode i nikakvu medicinsku njegu,” prisjeća se mladic. Njegove riječi o tome kako je kao devetogodišnjak vidio svoje rane nose težinu koju je teško zamisliti.
Nakon 56 dana tortura u zarobljeništvu, Vučetić je konačno razmijenjen i prebačen na teritoriju pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Mnogi su preživjeli take strahote, a njihov glas često ostaje nečujan. “Oni koji su preživjeli, ostali su da svjedoče o užasima kroz koje smo prošli. Nikad neću prestati da pričam o tome,” naglašava Vučetić.
Nažalost, i dalje ga veoma boli to što za stradanje Srba u Podrinju i Birču skoro da niko nije odgovarao. Njegova priča nije samo priča jednog čovjeka, već odraz kolonije tragičnih sudbina koje su zadesile mnoge porodice tokom rata. Sjećanja, iako bolna, ostaju svijetli putokaz za buduće generacije kako bi se nikad zaboravilo na stradanje nevinih.