Na ročištu održanom u petak pred Županijskim sudom u Osijeku saslušani su sudskomedicinski i psihijatrijski vještaci, koji su iznijeli svoja zapažanja o pronađenim ostacima i psihičkom stanju optuženog.
Elizabeta Matuzalem, vještakinja koja je obavila obdukciju u Kliničkom bolničkom centru Osijek, pojasnila je da su na analizu dostavljeni lijevo i desno stopalo, dva prsta te fragmenti kože. Ostaci su bili saponificirani i zahvaćeni truležnim promjenama, što upućuje na to da su približno 30 dana bili u vlažnom okruženju.
Na dijelovima tijela uočene su povrede i tragovi rezanja oštrim predmetom, najvjerovatnije nožem. Prema riječima vještakinje, nalazi ukazuju na to da je tijelo raskomadano nakon smrti. Ipak, zbog nepotpunosti tijela nije bilo moguće utvrditi uzrok smrti, piše hrvatski Jutarnji list.
Posebnu pažnju privukle su povrede na koži dlana šake. Takve povrede, objasnila je Matuzalem, mogu nastati kada osoba pokušava uhvatiti oštricu noža kako bi se odbranila od napada.
DNK analizom potvrđeno je da pronađeni ostaci pripadaju Maji Cvitanović Reder. Dodatnim ispitivanjem rubova rana na dlanu utvrđeno je da su povrede najvjerovatnije nastale dok je žrtva još bila živa.
Sudski vještak Boris Dumenčić naveo je da za raskomadavanje tijela nije nužno potrebna posebna fizička snaga niti prethodna obučenost. Kao primjer je spomenuo slučaj iz svoje prakse u kojem je osoba s duševnim smetnjama teško oštetila tijelo svoje majke, iako nije bila fizički snažna niti posebno obučena.
Krv na stropu, ali bez mogućnosti utvrđivanja uzroka smrti
Govoreći o tragovima krvi pronađenim na stropu dnevnog boravka, Dumenčić je objasnio da su mogli nastati zamahivanjem predmeta kojim je počinjeno krivično djelo ili pokretima ruku žrtve na kojima se nalazila krv.
S obzirom na to da je strop visok oko 260 centimetara, vještak smatra da kapljice nisu mogle dospjeti direktno iz tijela žrtve. Na koži pronađene šake utvrđeno je pet ubodnih rana, koje su mogle nastati ubadanjem ili povlačenjem oštrice noža.
Iako je iznio moguća objašnjenja za pojedine tragove, vještak nije mogao utvrditi uzrok smrti niti zaključiti kojim je sredstvom ubistvo eventualno počinjeno. Nedostatak odgovarajućih dijelova tijela onemogućio je donošenje konkretnijih zaključaka.
Odbranu je zanimalo i zbog čega u prostoriji za koju se pretpostavlja da je mjesto ubistva nema više tragova krvi, ukoliko je žrtva napadnuta nožem.
Dumenčić je pojasnio da odsustvo krvi na podu ne isključuje mogućnost da je krivično djelo počinjeno u toj prostoriji. Kao moguća objašnjenja naveo je čišćenje poda dezinfekcijskim sredstvom ili krvarenje koje je bilo ograničeno jer se odvijalo unutar tijela. Iz pronađenih kapljica krvi, dodao je, nije bilo moguće izdvojiti uzorak za DNK analizu.
Vještak govorio o PTSP-u, ovisnosti i poremećaju ličnosti
Na suđenju je svjedočio i psihijatrijski vještak Ivan Požgain, koji je iznio procjenu psihičkog stanja Roberta Redera. Prema njegovom nalazu, optuženi je počeo konzumirati kokain i heroin u 27. godini života, a zbog ovisnosti se i liječio.
Požgain je naveo da je Reder bio branitelj, da je tokom rata ranjen na ratištu te da ima posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Više puta je osuđivan za različita krivična djela, a ukupno je 14 godina proveo u zatvoru. Prema navodima vještaka, veći dio bračnog života proveo je iza rešetaka.
Vještak je također naveo da je optuženi suprugu optuživao za nevjeru dok je bio u zatvoru, kao i za kupovinu kokaina na dug. Reder negira da je počinio ubistvo.
U psihijatrijskom nalazu opisan je kao osoba sa slabije izraženom empatijom i dubljim disocijalnim poremećajem ličnosti, sklona impulsivnim i agresivnim reakcijama, fizičkim sukobima i ponavljanju krivičnih djela. Požgain je istakao i da optuženi ne iskazuje osjećaj krivnje.
Prema njegovoj procjeni, ako se dokaže da je počinio djelo za koje se tereti, Reder je u vrijeme njegovog izvršenja mogao razumjeti značaj svog postupka, ali mu je sposobnost rasuđivanja bila smanjena, iako ne u bitnoj mjeri.
Vještak je iznio i mišljenje da je ponašanje žrtve hipotetički moglo predstavljati okidač za burnu reakciju optuženog. Pritom je naveo da je Reder suprugu opisivao kao osobu s naglim promjenama raspoloženja, koje je povezivao s mogućim psihopatološkim stanjima. Takve tvrdnje iznesene su u okviru psihijatrijskog vještačenja, a same po sebi ne utvrđuju odgovornost za krivično djelo.
– Optuženi žrtvu opisuje kao bipolarnu osobu koja je naglo mijenjala raspoloženja. Njezino ponašanje mogući je uzrok njezine viktimizacije zbog njezine psihopatologije. I sam optuženi je opisivao njezina psihopatološka stanja u smislu određenog bipolariteta, tj. naglih promjena raspoloženja, što može biti dobra podloga za ispade u ponašanju koji su onda hipotetski mogli dovesti i do reakcija optuženog. Ponašanje žrtve moglo je djelovati kao okidač na njegovu reakciju – naveo je vještak.
Optuženi govorio o uzgoju pasa kao načinu suočavanja s traumama
Tokom ispitivanja Reder je govorio o životu nakon ratnog iskustva, navodeći da se posvetio uzgoju pasa i odlascima na izložbe. Takav način života, prema njegovim riječima, predstavljao mu je svojevrsnu terapiju i pomagao mu da se udalji od sukoba i izbjegne situacije u kakvoj se sada nalazi.
Upitao je vještaka da li je takvo ponašanje ukazivalo na poboljšanje njegovog psihičkog stanja. Požgain je odgovorio da je moguće da je Reder posljednjih godina, zahvaljujući načinu života koji opisuje, uspio držati simptome PTSP-a pod kontrolom.
Podsjetimo, Maja Cvitanović Reder ubijena je, prema optužnici, neutvrđenog dana između augusta i septembra prošle godine. Tužilaštvo smatra da je zločinu prethodila njena najava da će napustiti supruga, koji se nekoliko mjeseci ranije vratio s izdržavanja zatvorske kazne.
Reder je prijavio nestanak supruge i sedmicama je učestvovao u njenom traženju, ali je istraga na kraju usmjerena prema njemu. Sumnje su dodatno pojačane nakon što su dijelovi Majinog tijela pronađeni u septičkoj jami u dvorištu njihove porodične kuće. Suđenje se nastavlja, a optuženi se i dalje smatra nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnažnom presudom.