Jedna od njih je Tahira Musić iz Srnica, koja se uzgojem kornišona bavi već 20 godina. Najveći dio posla na svom imanju obavlja sama, a ovogodišnji rezultat, uprkos suši, smatra zadovoljavajućim.
„Sama sijem, sama obrađujem i radim. Imala sam zaradu. Prve klase sam imala blizu tri tone, a druge oko tonu i 800 kilograma. Berba je pri kraju, pomalo se bere i za salatu, pa se i to proda“, kazala je Musić.
U odnosu na prošlu godinu, kada je proizvela više od tri tone kornišona prve klase, ovogodišnji prinos bio je nešto slabiji. Razlog prvenstveno vidi u dugotrajnom nedostatku padavina, koji je otežao uzgoj i zahtijevao dodatno navodnjavanje.
„Očekivala sam više od tri tone prve klase, ali dobro je. Da nije bilo suše i da je bilo više kiše, bilo bi mnogo bolje. Za proizvodnju kornišona voda je od velike važnosti, pa je sistem za navodnjavanje mnogo pomogao. Mora se više vode puštati da bi bilo roda, jer je suša bila velika“, istakla je ona.
Cijena kornišona i zarada uprkos teškim uslovima
Ovogodišnja otkupna cijena prve klase kornišona kod Musić iznosila je tri KM po kilogramu, dok je za drugu klasu dobijala 1,80 KM. Treću klasu nije predavala jer je najveći dio uroda bio prve i druge klase.
Ipak, do zarade se ne dolazi bez velikog fizičkog napora. Proizvodnja zahtijeva gotovo svakodnevni rad, naročito tokom berbe, kada je potrebno ustati rano i veći dio dana provesti na njivi.
„Berba traje gotovo svakodnevno, a proizvođači moraju biti na njivi od ranog jutra. Izlazim u pet sati. Popijem šolju kafe i idem na njivu i tamo sam svaki dan, od jutra do mraka“, ispričala je Musić.
Posao počinje mnogo prije nego što se pojave prvi plodovi. Potrebno je pripremiti zemljište, postaviti redove, foliju, sistem za navodnjavanje i gnojivo, a potom zasaditi rasad te postaviti kolje, mreže i žicu. Tokom rasta biljke se moraju usmjeravati uz mrežu, uklanjati pojedini listovi i redovno održavati zasad.
Uprkos svim obavezama, Musić smatra da uz dovoljno rada proizvodnja može donijeti dobru zaradu.
„I poručujem svima da siju kornišone i neka rade. Tu ne možeš propasti ako hoćeš da radiš. Proizvodnja je isplativa“, poručila je.
Plamenjača dodatno smanjila ovogodišnji rod
Slična iskustva ima i Aida Turbić iz Vučkavaca kod Gradačca, koja je kornišone ove godine uzgajala na površini od oko pola duluma. Međutim, kombinacija suše i plamenjače utjecala je na razvoj biljaka i skratila period berbe.
„Ne mogu reći da sam baš zadovoljna, jer je bilo dosta suše. Plamenjača je također učinila svoje, tako da su se krastavci počeli sušiti prije nego što sam očekivala“, navela je Turbić.
Tokom sezone predala je između dvije i tri tone kornišona, dok je dodatno ubrala oko tonu i po druge klase. U poslu su joj pomagale kćerke, a tokom berbe uključivale su se i komšije.
Prema njenim riječima, čak i na površini od pola duluma potrebne su dvije do tri osobe jer se plodovi moraju redovno brati, pregledati i razvrstavati prema klasi.
Za prvu klasu dobijala je 2,50 KM po kilogramu, dok je kilogram druge klase plaćan 1,20 KM. Treća klasa nije imala otkupnu vrijednost. I pored slabije sezone, zadovoljna je saradnjom s prerađivačem i smatra da uzgoj kornišona može biti dobar izvor prihoda.
„Sada je cijena kornišona porasla, tako da se isplati raditi“, dodala je.
Naredne godine planira veći zasad
Turbić se proizvodnjom kornišona bavila i ranije, ali je nakon određenog vremena napravila pauzu. Ove godine ponovo se vratila uzgoju, a ako okolnosti budu povoljne, naredne sezone planira povećati površinu na jedan dunum.
Kao jedan od najvećih problema poljoprivrede izdvaja nedostatak radnika, posebno zbog sve manjeg interesa mladih za rad na zemlji.
„Danas se malo ko želi baviti poljoprivredom, posebno omladina. Po meni je radna snaga najveći problem“, kazala je Turbić.
Podsticajima je zadovoljna, ali smatra da bi podrška poljoprivrednicima trebala biti kontinuirana, dok bi stabilne otkupne cijene dodatno ohrabrile domaćinstva da nastave proizvodnju.
„Da cijena ostane ovakva kakva jeste, ili da se malo poveća, kako bi narod vidio da se ima od čega živjeti i da se vrijedi boriti i raditi“, poručila je.
Dodatnu mogućnost zarade vidi i u prodaji kornišona direktno kupcima, posebno onima koji ih kupuju za pripremu salata i zimnice.
„Tu sam baš dobro zaradila. Narod traži kornišone za salate i kiseljenje. Tu se mnogo proda i baš je bilo dobre zarade“, istakla je Turbić.
Iskustva dvije proizvođačice iz okoline Gradačca pokazuju da su suša, bolesti biljaka i nedostatak radne snage ozbiljni izazovi za domaću poljoprivredu. Ipak, obje namjeravaju nastaviti proizvodnju, uz očekivanje da će povoljniji vremenski uslovi i odgovarajuće otkupne cijene omogućiti bolje rezultate u narednoj sezoni.