Prema podacima BHRT-a, građani BiH tokom prošle godine u kladionicama i kockarnicama potrošili su gotovo 1,9 milijardi KM. Istovremeno, entitetski budžeti od naknada i poreza prihodovali su 367 miliona KM.
U zemlji su registrovane 2.343 kladionice, a približno dvije trećine njihovih poslovnica nalazi se na području Federacije BiH.
Razmjere širenja posebno ilustruje Banja Luka, gdje se u jednoj ulici na svega stotinjak metara nalazi šest kladionica, dok je otvaranje još jedne u pripremi.
Hiljade poslovnica i rast budžetskih prihoda
Podaci Republičke uprave za igre na sreću pokazuju da Republika Srpska ima 741 registrovanu kladionicu. Pored toga, evidentirano je 869 poslovnih jedinica za priređivanje igara na automatima i 1.429 poslovnih jedinica za elektronske igre.
Prihodi Republike Srpske od naknada za organizovanje igara na sreću i poreza na dobitke utrostručeni su u odnosu na 2020. godinu.
Ograničavanje širenja kladionica nedavno je najavio predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Njegova inicijativa obuhvata zabranu otvaranja novih kladionica i kockarnica, postavljanja automata u ugostiteljskim objektima, ali i oglašavanja igara na sreću u medijima te na društvenim mrežama.
Na ovu najavu reagovao je gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, koji je SNSD optužio za blokiranje ranijih pokušaja gradskih vlasti da povećanjem naknada ograniče broj kladionica.
Stanivuković tvrdi da je Skupština grada čak 20 puta odbila prijedloge kojima se nastojalo smanjiti njihovo širenje.
Kladionice u blizini škola i sve mlađi korisnici
Jedan od najvećih problema u vezi s dostupnošću igara na sreću jeste njihova blizina obrazovnim ustanovama.
Istraživanje Detektora pokazalo je da se veliki broj kladionica nalazi neposredno uz osnovne i srednje škole. U Federaciji BiH zakonom je propisana udaljenost od najmanje 100 metara od obrazovnih ustanova, dok u Republici Srpskoj ne postoji opće zakonsko ograničenje takve vrste.
Direktor BIRN-a BiH Denis Džidić upozorio je da se dobna granica osoba koje počinju kockati sve više spušta. Zabilježeni su i slučajevi učenika osnovnih škola koji učestvuju u igrama na sreću.
Džidić je govorio i o mogućim vezama političkih struktura s priređivačima igara na sreću, ocjenjujući da takva povezanost može otežavati donošenje strožijih zakonskih mjera i efikasniju regulaciju tržišta.
Ovisnost o kockanju ostavlja posljedice na cijele porodice
Psiholog Marko Romić upozorava da problem kockanja ne završava na osobi koja učestvuje u igrama na sreću. Posljedice osjećaju i članovi porodice, posebno djeca koja odrastaju u takvom okruženju.
U porodicama u kojima jedan roditelj ima problem s kockanjem često dolazi do narušavanja međusobnih odnosa, gubitka povjerenja i osjećaja nesigurnosti kod djece.
Poseban rizik predstavlja rano izlaganje igrama na sreću, jer susreti s kockanjem već u osnovnoškolskom uzrastu mogu povećati vjerovatnoću razvoja problematičnih navika.
Finansijski podaci i upozorenja stručnjaka ukazuju na razmjere problema koji nadilazi pitanje budžetskih prihoda. Uz hiljade poslovnica i milijarde maraka koje građani izdvajaju za igre na sreću, zaštita djece i mladih ostaje jedno od ključnih pitanja u raspravi o regulaciji ove djelatnosti.